Rudan kritizira suvremeni svijet, pasivnost mladih, koje po njenim riječima, više zanimaju konzumerizam i osobni komfor, globalnu nepravdu i licemjerje, dok kroz humor i sarkazam ismijava ideju kako se ljudi mogu pripremiti za nuklearni rat s konzervama graha i tabletama joda, aludirajući na apsurdnost takvih savjeta.
“Možete li vi mladi danas uopće sebe zamisliti u nekoj koloni gdje biste urlali tražeći mir, mir, mir i skupljali lovu protiv gladi u svijetu i genocida u Gazi? Kad biste i krenuli ni jedna svjetska televizija ne bi prenosila vaše marševe, policija i u Švedskoj i u Kanadi i u Njemačkoj, o Americi da se ne govori, pucala bi na vas. Živimo u vremenu kad moderni vođe žele sprženu Gazu, živo im se jebe za nesretnike u Africi i Ukrajini”, piše Rudan i upozorava na ono od čega mnogi danas strahuju.
“Zato je danas Ukrajina spaljena zemlja, a Evropa, preciznije, njezini vođe, američke sluge opsjednute Rusima, tiskaju letke za svoje stanovnike ne bi li ih spasili u ratu koji nam je pred vratima. Švedski čelnici šalju svojim građanima naputke kako preživjeti rat, i nuklearni ako treba. Isto čine Finci. Ni Nijemci neće crvenu opasnost dočekati nespremni. Uskoro će i na naše adrese stići listići”, upozorava spisateljica.
“Hitler u pelenama”
“Ne biste vjerovali kako je lako obraniti se od ruskih raketa i bombi, posebno atomske. Kod kuće treba imati konzerviranu juhu od borovnice i piti je zagrijanu, svakako nabaviti tablete joda, one su poznato oružje protiv atomske bombe. Ne osvrćite se na dokumentarce koje ste gledali o Hirošimi i Nagasakiju, to bi vas moglo uznemiriti”, sarkastično navodi Rudan i nastavlja kritiku.
“U moje vrijeme bi mladi ljudi već bili u Gazi i po cijenu života branili Palestince od Hitlera ali današnje mlade boli ku*ac za pravo na slobodu i pravdu i mir. Oni su gluhi i slijepi već ovih dana u bjesomučnom lovu na konzerve graha i tablete joda. Citirat ću hrabrog Francija Blaškovića koji se čitav život borio za slobodu. Današnja mladost “spušta čelo i gmiže smjelo.” Ponosna sam na dane iz svoje mladosti kad smo mi opatijski srednjoškolci marširali glavnom opatijskom ulicom i urlajući slali poruku napaćenom vijetnamskom narodu. Odricali smo se bijednog džeparca. Još od tih dana gajimo u sebi mržnju prema Americi koja je u naše vrijeme bila Hitler u pelenama. U svakom zlu ima i nešto dobro.”
“Crknut ćemo u strašnim mukama ali crknut će i oni koji nam danas prodaju priču o grahu i jodu. Smak ovakvog svijeta bit će mali korak za svemir ali veliki za ekologiju”, zaključuje spisateljica.