Splet različutih okolnosti doveo je do toga da se moja prva knjiga pred “strašni” sud javnosti pojavi u trenutku kada su mnogi pomislili da sam odustala od ispunjavanja svojih snova. Dvadesetak i više godina skrivala sam rukopis, koji se na nagovor mojih prijatelja, konačno, predstavljen javnosti. “Moj prvi krug” jeste prva ali ne i posljednja knjiga jer u mojoj literarnoj radionici nakupilo se toliko stihova da će, zasigurno biti, drugog, trećeg, četvrtog… kruga. U ovoj zbirci sam pedesetak pjesama grupisala u tri ciklusa. Uradila sam to više radi preglednosti, a manje radi određivanja logičkog tematskog slijeda i slijeda vremena.
-Posebna vrijednost pjevanja Hadžimusićeve je jednoatavnost stiha, naznačio je Ivo Mijo Andrić u recenziji njenog rukopisa. Ta jednostavnost je poput mehlema za umornu ili bolnu misao. Ona, kaže: “…Mi smo dvije ptice/Od istog tkiva sastavljene/Sa istom težinom da poletimo/Da letimo…” ili “…Vjere mi moje/Živaje istina/Sinoć sam u snu/ Crveno-crni oblak vidjela/…”. stihovi koji rezgaljuju i zadivljuju. Ona piše onako kako voli, a voli onako kako piše. U stihovima nem ničeg razdražljivog, mrzovoljnog… ili, ne daj Božo, zlonamjernog. Stihovi jednoatavno, oslikava dušu jedne čiste i čedne bosanske žene.
-Poezija se piše iz potrebe da se lijepa osjećanja, unutarnji nemiri i doživljaji svijeta odsklikani riječima, prenesu na papir i sačuvaju kao trajna uspomena na trenutke ljudskog nadahnuća, rekao je Mustafa Smajlović, jedan od recenzenata koji koji je, prije promocije ove knjige, napustio ovaj Svijet. Pišu je samo oni kojoji su u pjesmi pronašli kristale stavljene na uvid svim zaljubljenicima i štovateljima ljudskih osjećaja i lijepe pisane riječi. U tu, u antičkom smislu, probranu elitu stvaratelja stiha i pjesme zakoračila je i mlada pjesnikinja Enisa Hadžimusić. I kao što se događa svakom tko se otisne u svijet lirike i ona je, otvaranjem poetske riznice prekoračila prag preko koga se nebi trebala vraćati.
Naslov knjige otkriva namjeru mlade pjesnikinje da čitatelju ponudi svoje prve poetske radove, bez pretenzija da se u startu svrstava među znana književna imena. Na jednostavno želi ući u krug literata i tu brusiti svoje lirsko biserje do oblika koji će isijavati sjaj i ljepotu. Za to su potrebni: vrijeme i rad, odricanje i traganje za misaonim i jezičnim draguljima, koje pjesnici ugrađuju u dugu i neprekidnu lirsku ogrlicu. Samo takav ulazak u krug pjesnika u kome će se brušenjem lirskih kamenčića starati pjesma, osigurava opstanak u tom krugu i izrastanje u pravog pjesnika. Sve drugo i svaki izlet u poeziju bez smisla i rada, bez upornog čitanja i domišljanja onog što se čita i piše, završava ostankom na početku kruga. A krug je krug i velik je koliko i naši životi.
-Pisanje je oduvijek bila moja velika strast, nastavlja Enisa Hadžimusić. Uporedo sa „ozbiljnom“ poezijom pisala sam i tekstove koji su, jednostavno, vukli na to da budu „obučeni“ u muzičko ruho. Dok sam ih pisala u glavi su mi se vrtile i melodije koje bi uz njih bile najprikladnije. Na moje tekstove, ja i Damir Karović smo, napravili mnogo demo snimaka. Povezivao nas je zajednički hobi vezan za muziku i neizmjerno sam sretna što su plodovi našeg rada konačno počeli publiku uzimati pod svoje. Moj tekst „Pretres“ Damir je “obukao” u muzičko i aranžersko ruho, a u njegovom studiju “Damix” pjesmu je snimio Oliver J. Berekin. Ovih dana privodimo kraju snimanje još nekih pjesama koje će, zasigurno, obradovati sve one koji prate moj rad. Neke od njih pjevat će se na budućim promocijama mojih knjiga.