Još od prvih poslijeratnih izbora u BiH 1996. godine znalo se da velike sile posredstvom svojih ambasada i međunarodnih organizacija koje djeluju u BiH (OHR, OSCE i dr.) mogu uticati na rejting pojedinih političara.
Tada je OHR imao neprikosnovenu podšku svih članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) pa se odluke o “uklanjanju” pojedinih političara sa javnih funkcija, ali i izbornih lista, nisu dovodile u pitanje.
– Međunarodna zajednica u BiH, posebno države članice PIC-a, uvijek su imali svoje favorite među političkim akterima – smatra profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Nedžma Džananović.
Podsjeća na konkretne rezultate diplomatskih napora iz prošlosti, poput “dovođenja Milorada Dodika s dva poslanika u Narodnoj skupštini RS na čelo vlade RS-a”.
Dodik je tada došao na vlast kao “umjereni političar” koji je trebao pomoći u implementaciji Daytonskog sporazuma, ali je zbog nacionalističke retorike još od 2006. i stalnih prijetnji raspadom BiH danas pod sankcijama SAD.
Bh. izbori u globalnim okvirima
Milorad Dodik je danas, kako to za DW kaže sociolog Slavo Kukić, “spreman iskoristiti odnos građana RS-a prema Rusiji”, kako bi i u jeku ukrajinske krize pridobio što više glasova na predstojećim Općim izborima.
Zauzvrat, ruski predsjednik Vladimir Putin, prema tvrdnjama vojno-političkog analitičara Nedžada Ahatovića, “preko Dodika i njegove priče o raspadu BiH želi destabilizirati zapadnobalkansko područje koje Zapad smatra svojom interesnom sferom”.
– Zato se može reći da je Dodik ‘Putinov’ igrač u ovom izbornom ciklusu u BiH – kaže Ahatović.
Sociolog Kukić vjeruje da birači u BiH, a ne velike sile treba da određuju ko će u ovoj zemlji vladati naredne četiri godine.
Ipak, upozorava na moguću zloupotrebu već spomenutih “emocionalnih veza” kako bi se pridobilo biračko tijelo.
– Primjerice, najznačajniji dio građana RS-a je religijski, ali i na druge načine tradicionalno naklonjen Rusiji.
Utoliko posjete najvišim dužnosnicima ove zemlje, pa i nedavni petominutni susret Milorada Dodika i Vladimira Putina u Moskvi, mogu biti faktor opredjeljenja na izborima – kaže Kukić.
Novi “igrači”
Sličan je slučaj i u odnosu dijela bošnjačke populacije prema Turskoj i predsjedniku Recepu Tayippu Erdoganu, koji je nedavno boravio u BiH, napominje sagovornik DW-a, iako se, kako smatra, političke poruke Izetbegovića i Dodika o budućnosti BiH ne mogu poistovjetiti.
– Bakiru Izetbegoviću je manje važno hoće li Turska investirati ovdje ili u Srbiju, ali mu je neizmjerno važno hoće li mu u jeku predizborne kampanje dati podršku.
Jer, podrška njemu je signal bošnjačkoj populaciji da je Izetbegović izbor kojeg i sami trebaju podržati – kaže Kukić za DW.
Nakon što je predsjednik Mađarske Viktor Orban u više navrata tokom susreta s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i liderom bosanskih Srba Miloradom Dodikom tokom izborne godine naznačio da u BiH podržava Dodikovu politiku, postalo je jasno da se u zapadnobalkanske političke igre uključuje još faktora.
– Sve je više onih koji se “petljaju” oko Zapadnog Balkana i BiH – kaže osnivač i vlasnik portala Politicki.ba Sead Numanović.
– Nakon Rusije, Turske, Kine, država Golfskog zaljeva, sada se pojavljuje i Mađarska. Istina, ona je samo produžena ruka Rusije. Istovremeno imamo desetak specijalnih predstavnika i izaslanika Zapada za Zapadni Balkan. Dakle, sve je na mjestu za potpuni haos – tvrdi Numanović.
Važan je jednak odnos
Nada se da Zapad želi mir i napredak Zapadnom Balkanu, iako nove generacije zapadnih političara “sve manje razumiju balkanske političare”.
– Zato se nadam da dobronamjerni Zapad, zbog nemogućnosti da sagleda suštinu krize u BiH i okruženju, neće uzrokovati još jedan belaj u Evropi.
Nemam racionalnog objašnjenja za brojne propuste Zapada, ali i drugih sila, proteklih nekoliko godina na Balkanu – govori Numanović.
– Meni je u ovom periodu upadljiva šutnja diplomatskih predstavnika i nastojanje da se ispoštuje ekvidistanca (jednak odnos). Vjerujem i da će reakcije diplomata nakon izbora biti vrlo umjerene – ističe profesorica Džananović.
Smatra da će se međunarodna zajednica poslije 2. oktobra intenzivnije uključiti u pregovore o uspostavi vlasti i reformske procese, za šta je potrebna dobra saradnja i komunikacija sa svima.
– Preduvjeti za to stvaraju se i tokom predizborne kampanje. Za diplomate to znači uzdržavanje od komentara koji bi se mogli protumačiti kao podrška ili svrstavanje uz nekog od političkih aktera – napominje Džananović.
Naglašava da, za razliku od diplomata, političari ne skrivaju svoje političke simpatije, ideološka savezništva ili lična prijateljstva, ali upozorava da takva podrška “nije besplatna” i da iza nje postoji jasna politička agenda.
Svako gleda svoje interese
I direktor banjalučkog Centra za međunarodne odnose Miloš Šolaja potvrđuje da su se strane države “uvijek miješale u politički život BiH sa svojim favoritima”, pa i tokom izbornih ciklusa.
– Uglavnom su u tome prednjačile zapadne zemlje i to je trajalo do jačanja geopolitičke pozicije Rusije i Turske – kaže Šolaja za DW.
Ta je podrška često bila javna, a povremeno je usmjeravana i kroz razne fondove, što je u dosadašnjim izbornim ciklusima uticalo i na volju birača u BiH.
– Stranci danas preko svojih ambasada i međunarodnih organizacija putem neposrednih kontakata sa političarima u BiH utiču na političke prilike u ovoj zemlji kako bi ostvarile što više svojih interesa – kaže Šolaja.
Opći Izbori u BiH bit će održani 2. oktobra, uprkos nedorečenostima Izbornog zakona i činjenici da se već godinama ne implementiraju presude Evropskog suda za ljudska prava koje bi trebale regulirati izborna prava manjina, piše Deutsche Welle.