Kaže da je knjiga spoj novinarskog i historijskog stila, a historijski dio prate lične priče žrtava genocida. Prvi dio knjige se odnosi na period do jula 1995. godine. Taj dio je pored historijskih činjenica i podataka, posvećen ubijenoj djeci do jula 1995. godine, a više od 140 djece je ubijeno u Sigurnoj zoni UN-a Srebrenica. Drugi dio knjige se odnosi na 1995. godinu. Jedno poglavlje je posvećeno ubijenim maloljetnicima u genocidu s osvrtom na 1977. godište te poglavlje koje je posvećeno srebreničkim očevima koji su preživjeli genocid navodi Mehmedović u izjavi za Fenu.
Dodaje kako je jedan dio knjige posvećen majkama Srebrenice, ističići da je više od 250 majki umrlo, a nisu dočekale da identifikuju posmrtne ostatke svoje djece. Zadnji dio knjige je posvećen ubijenim ženama i djevojčicama. Više od 66 žena je ubijeno u genocidu, 22 su identofikovane, a za ostalima se još uvijek traga – napominje Mehmedović.
Svaka priča u knjizi je lično svjedočenje i predstavlja doprinos tome kako Srebrenicu sačuvati od zaborava. Ova knjiga je opomena i poruka da sva djeca treba da budu djeca. Djeca ne trebaju da nose teret rata i ne treba da preživljavaju ono što smo mi kao djeca u Srebrenici preživjeli. Naša obaveza je da pamtimo i ne zaboravimo genocid – poručuje Mehmedović.