Konferencija je okupila istaknute naučnike i istraživače sa domaćih i svjetskih univerziteta. Učesnici će tokom pet panel diskusija govoriti o genocidu iz različitih perspektiva – od pravnih pitanja, geopolitičkih okolnosti i negiranja genocida, preko memorijalizacije i načina kako se o Srebrenici uči u formalnom obrazovanju, do iscjeljivanja zajednice i razumijevanja transgeneracijskih trauma.
Rektor Univerziteta u Sarajevu i predsjednik Koordinacionog odbora Tarik Zaimović je u svom obraćanju kazao da za sve “nas Srebrenica nije broj 8.372, Srebrenica nije datum 11. juli 1995., a sigurno nije nesretni događaj počinjen od pojedinaca noseći isključivo njihovu ličnu odgovornost”.
Srebrenica je sinonim, očevidan rezultat jednog planiranog, institucionalnog, višegodišnjeg, usudim se reći, višedecenijskog djelovanja sa jasnim i nedvosmislenim političkim ciljem uništenja jednog naroda, njegovog brisanja. Ne samo kroz genocid nad našim očevima, majkama, našim sestrama i braćom, već i brisanje kulturnog, historijskog i vjerskog identiteta jednog naroda. Srebrenica nije samo ime jednog grada. Srebrenica je i danas otvorena rana na kolektivnoj savjesti čovječanstva – istaknuo je Zaimović.
To je, dodao je on, ime koje nas podsjeća na sve što se desi kada mržnja, nepravda i šutnja prevladaju nad razumom, saosjećanjem i istinom. Tog jula 1995. godine više od 8.000 nedužnih ljudi nestalo je iz zagrljaja svojih porodica. Pred očima svijeta, svih nas, ubijeni su jer su se zvali drugačije, jer su pripadali nekom drugom narodu, nekoj drugoj vjeri.
A svi mi, uvijek i bez zadrške, moramo jasno reći, ponoviti, da to nije bio običan zločin. Bio je to genocid. Institucionalno proveden, sudskim presudama potvrđen, naučnim istinama dokazan, historijski jasan, ali ljudski nezamisliv – naveo je Zaimović.
Ipak, kazao je on, Srebrenica nije i nikada ne smije biti pitanje jednog naroda, “Srebrenica nije i ne smije biti pitanje jedne vjere, jedne države”. Srebrenica mora biti univerzalna opomena, da zlo počinje šapatom, a završava tišinom. Da šutnja jeste saučestništvo, a da je negiranje samo drugi oblik nasilja. Srebrenica svima nama mora biti stalni podsjetnik da je ravnodušnost najopasniji otrov za ljudsku dušu – rekao je, između ostalog, Zaimović.
Naveo je da Konferencijom „Srebrenica 30 godina poslije genocida: sjećanje, odgovornost i izazovi negiranja“, čiji je nosilac Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, “iznova potvrđujemo opredijeljenost predanom naučnom pristupu i analizi različitih dimenzija genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice, ali i u svim ostalim gradovima širom BiH”.
Dekan Fakulteta političkih nauka i predsjednik Organizacionog odbora Sead Turčalo je kazao da je Univerzitet u Sarajevu učesnike okupio na ovoj naučnoj konferenciji povodom 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrnice “da odamo počast žrtvama i zajednički reafirmišemo našu posvećenost istini i pravdi”.
Po njegovim riječima, genocid počinjen nad bošnjačkim stanovništvom u i oko Srebrnice u julu 1995. godine predstavlja jedno od najtragičnijih poglavlja suvremene historije naše države. Posljedice tog zločina i danas se osjećaju. Genocid u Srebrenici nije bio čin nasumičnog divljaštva ili puki i tragični ishod agresije na Bosnu i Hercegovinu. Bio je to projekt – hladan, birokratski, politički, vojni, policijski, nasilni, industrijski projekat istrebljenja. Bio je to vrhunac i kulminacija genocidnog nasilja nad Bošnjacima u BiH, kada je cjelokupan aparat Republike Srpske i Srbije – vojska, logistika, transport, čak inženjerija za kopanje i premještanje masovnih grobnica usmjerena na jedan jedini zločinački cilj – kazao je Turčalo.
Dodao je da cilj nije bio “samo ubiti ljude, cilj je bio izbrisati njihovo postojanje, njihovu kulturu, njihove tragove kako bi se stvorio svijet u kojem oni nikada nisu ni postojali”. To je suština totalitarne metode, ne u teoriji, već u njenoj zastrašujućoj praktičnoj primjeni koju smo svjedočili u Bosni i Hercegovini.
Trideset godina kasnije suočavamo se s drugim, jednako organiziranim projektom, projektom poricanja i glorificiranja genocida. Uprkos presudama domaćih i međunarodnih sudova, uprkos rezolucijama Ujedinjenih nacija i zakonskim zabranama negiranja genocida, negiranje je i dalje prisutno na lokalnom, regionalnom pa i globalnom nivou. Jasno moramo reći, poricanje genocida nije drugačije mišljenje nego moralno neprihvatljivo izvrtanje istine. Takvo negiranje, često praćeno govorom mržnje i veličanjem ratnih zločinaca, vrijeđa žrtve i preživjele i podriva temelje pomirenja – istaknuo je Turčalo.
Moramo, naveo je on, biti kristalno jasni -“poricanje genocida u Srebrenici nije nikakva rubna teorija zavjere ili mišljenje zavedenih pojedinaca, to je sofisticirana, dobro finansirana i međunarodno koordinirana politička strategija”. Cilj te političke strategije, zasnovane na kampanji dezinformacija, nije uvjeriti historičare i istraživače. Cilj je stvoriti informacijski haos, alternativnu stvarnost u kojoj su činjenice nebitne, a međunarodno pravo postaje besmisleno. Cilj je poslati poruku svijetu da istina ne postoji, da postoje samo verzije istine, a najjača verzija pobjeđuje. Zato je naš rad ovdje, u naredna tri dana, više od akademske konferencije. Naš rad je i odgovor na negiranje i glorificiranje genocida – istaknuo je Turčalo.
Kazao je da akademska zajednica mora predvoditi napore da se istina sačuva, istraživati, dokumentovati i educirati o genocidu, kako bi historijske činjenice bile sačuvane i kako se slični zločini više nikada ne bi ponovili. Okupili smo eminentne stručnjake iz zemlje i svijeta da zajednički promoviramo naučno utemeljenu istinu i znanje o genocidu. Naša je dužnost da istinu čuvamo u javnom životu, u obrazovanju, medijima i institucijama. Neka ova konferencija bude i podsjetnik da je šutnja nedopustiva, a sjećanje naša zajednička odgovornost. Samo ako istrajemo u odbrani istine, ispunit ćemo zavjet da se nikada više ovakav zločin neće ponoviti – zaključio je Turčalo.
Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i predsjednik Naučnog odbora konferencije Muamer Džananović je kazao da danas, 30 godina nakon genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, ne govorimo samo o prošlosti, govorimo o sadašnjosti koju ta prošlost oblikuje i o budućnosti koju moramo graditi na temeljima istine, pravde i dostojanstva. Nažalost, genocid nije završio u julu 1995. godine. On traje i danas kroz institucionalna negiranja, relativizaciju i revizionizam. U julu 1995. godine u srcu Evrope više od 8.000 muškaraca i dječaka brutalno je ubijeno samo zato što su bili Bošnjaci. Ti su zločini izvršeni planski, sistematski sa namjerom. Ali Srebrenica 1995. godine nije bila izolovan slučaj. Na istoj genocidnoj osnovi, istom rukom i istom namjerom, civili su ubijani, ranjavani, mučeni, silovani i protjerivani širom Bosne i Hercegovine od početka 1992. godine – istaknuo je Džananović.
Po njegovim riječima, civili su ubijani i u Srebrenici do jula 1995. godine. Zločinci su držali Sarajevo pod gotovo četverogodišnjom opsadom, granatirali su ga, izgladnjivali njegove građane, ubijali nevine pred očima cijelog svijeta. Ti zločinci, pripadnici samoproglašene vojske i policije Republike Srpske, uz presudnu ideološku, političku, materijalnu, vojnu podršku SR Jugoslavije, činili su sve da ne postoji niti ova Vijećnica koju su spalili, niti da mi ovdje dostojanstveno stojimo, pamtimo, svjedočimo i pred cijelim svijetom iznosimo nepobitnu istinu – u Bosni i Hercegovini je počinjen genocid. Međutim, uprkos presudama, hiljadama dokaza i svjedočenjima, suočavamo se s paradoksom. Što je više dokaza, to je jača i perfidnija kampanja negiranja. Ta kampanja dominantno dolazi iz političkih centara bh. entiteta Republike Srpske i susjedne Republike Srbije. Negiranje genocida nije samo besmislena neistina, to je ideologija, najopasniji oblik zločinačkog kontinuiteta – kazao je Džananović.
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić je u uvodnom predavanju, između ostalog, kazao da je to vrlo kratak sažetak nečega na čemu je radio pet mjeseci prošle i ove godine, čija je tema zapravo tišine, namjerno uspostavljene i kreirane tišine na narativu o Srebrenici. Događaji u Srebrenici čini se kao da eksplodiraju u našu savjest u julu 1995. godine i traju samo pet dana.
Opsada koja je trajala tri godine i tri mjeseca je u potpunosti potisnuta u pozadinu. Za bilo kakvo ispravno razumijevanje događaja iz jula 1995. godine potrebno je uzeti u obzir dva elementa – stratešku i političku odluku vođstva bosanskih Srba 1992. godine da stvori srpsku većinu u dolini rijeke Drine i vojnih i taktičkih odluka donesenih s ciljem provođenja te politike. Mjere su uključivale ubijanje, progon, uništavanje kulturnog naslijeđa i druge zločine protiv čovječnosti nad bošnjačkim stanovništvom, uključujući i brutalnu i dugogodišnju opsadu preostalog bošnjačkog stanovništva u regiji istočne Bosne, u enklavi Srebrenice – kazao je, između ostalog, Suljagić.