Riječ je o čarobnom srednjevjekovnom gradiću smještenom na 70-ak metara visokim vapnenačkim stijenama koje zapljuskuje Sredozemno more.
Udaljen je tek 11 kilometara od Sardinije od koje je odvojen tjesnacem Bonafacio, a koji je ime dobio prema ovom najjužnijem gradu na Korzici. Sam grad je, pak, nazvan po Bonifaciju II. od Toskane koji je pobijedio Saracene u prvoj polovini 9. vijeka i odlučio utvrditi ovo mjesto kako bi ga zaštitio od daljnjih pokušaja osvajanja.
Bonifacio je podijeljen na dva dijela – vieille ville ili stari grad, koji se još naziva i la haute ville ili gornji grad nalazi na mjestu citadele izgrađene u 9. vijeku, a s koje puca spektakularni pogled na okolinu. Utvrđeni dio grada je mnogo puta rekonstruiran i renoviran, a danas više igra funkciju muzeja, nego prostora na kojem živi lokalno stanovništvo.
Kako piše Punkufer većina od oko 3000 stanovnika Bonifacia naseljava takozvani noviji dio grada oko luke, a u kojima se nalaze i brojni restorani i kafići. Ovdje svakako treba isprobati lokalne specijalitete – odojka pečenog s preljevom od meda, školjke punjene ribanim ovčjim sirom i patlidžane „na bonifacijski“ koji se prvo kuhaju, a potom zapeku u pećnici s jajima, namočenim hljebom, bijelim lukom i sirom.
Iako se u blizini grada nalaze prekrasne plaže, Bonifacio najčešće posjećuju tek stanovnici s Korzike i Francuske. Masnovni turizam ga još uvijek nije otkrio.
Vjetrovi ovdje znaju biti toliko jaki da ribarski brodovi ne mogu izaći iz luke zbog visokih valova i jakih struja. Ne čudi stoga što je morsko dno ispunjeno s nekolicinom olupina gusarskih i drugih plovila koja su se tokom oluja razbijala o njene obale, niti što je ovo mjesto izuzetno popularno među roniocima i historičarima.