Pojasnio je da je Vijeće ministara BiH na prvoj arbitraži kada je tražen novac za zastupanje to odbilo uz obrazloženje da onaj ko je prouzročio štetu treba da plati nakon čega je usaglašen sporazum između Ureda za zakonodavstvo, Vijeća ministara i Vlade RS koja je preuzela finansiranje.
Ljubić je rekao da geneza čitave priče počinje s olakim potpisivanjem bilateralnih sporazuma o zaštiti investicija od strane BiH, što je čini izloženom u ovakvim slučajevima.
Istakao je da tužilac u tom slučaju Viaduct nije bio spreman da finansira svoju tužbu pred arbitražnim tribunalom kada je s naše strane traženo da se obustavi postupak što tribunal nije dopustio a u međuvremenu se pojavio neki fond koji je preuzeo finansiranje tužbe a za koji nikad nisu saznali o kome se radi, uprkos višestrukim zahtjevima prema tribunalu.
Ljubić je naglasio da je nakon izricanja arbitražne presude od njih traženo da podnesu žalbu što su smatrali neosnovanim jer nisu znali nijedan slučaj da je žalba u takvim postupcima uvažena a donosila bi nove enormne troškove.
Dodao je da je Vlada RS dopisom preuzela obaveze da će u slučaju da žalbeni postupak bude negativan u roku isplatiti trošak.
Odluka o javnom saslušanju sadašnjih i bivši pravobranilaca Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine donesena je na 36. sjednici Komisije za finansije i budžet Predstavničkog doma PSBiH koja je održana 28. maja 2025., te na 16. sjednici Komisije za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma PSBiH koja je održana 28. maja 2025.