Petunija: Savršena biljka za balkone i cvjetne gredice

Njeno ime potječe od riječi petun, koja na jeziku tupi-guarani (porodica indijanskih jezika) označava duhan koji nije dobar za pušenje.

Više od 30 vrsta

Rod petunija obuhvata više od 30 vrsta, a porijeklom je iz Južne Amerike. Vrste koje uzgajamo kao jednogodišnje cvjetnice (iako u odgovarajućim uslovima mogu da traju i duže) najčešće su hibridi Petunia atkinsiana, poznati i kao Petunia hybrida.

Listovi su izduženo ovalni, prekriveni dlačicama i često ljepljivi. Cvjetovi su u obliku trube, različitih veličina – od krupnih “grandiflora” do sitnih “milion zvončića”. Mogu da budu jednostavni, s pet sraslih latica, ili puni. Boje i njihove kombinacije su gotovo neiscrpne, od jednobojnih varijanti, preko prugastih, do dezena “noćnog neba” s nepravilnim bijelim tačkicama na tamnoj podlozi. Osnovne boje variraju od bijele, roze, bordo, plave, crvene, ljubičaste do žute. Po obliku rasta, biljka može da bude puzavica ili kompaktna.

Kako je petunija osvojila svijet?

Postoje zapisi da su španski osvajači u 16. vijeku opisali bijelu petuniju aksilaris, ali su je smatrali previše neuglednom da bi je ponijeli kući. Napoleonov brat, Žozef Bonaparta, poslao je 1823. godine istraživače u današnju Argentinu, a oni su, prema botaničkoj historiji, prve petunije poslali u Španiju.

Bijela petunija aksilaris i purpurna petunija violacea stigle su tako u saksijama u bašte evropskih plemića početkom 19. vijeka, ali bile su to skromne biljke. Na osnovu njihove genetike, u tom istom vijeku nastali su raskošni kultivari i hibridi, najviše zahvaljujući engleskim i njemačkim oplemenjivačima. Potraga za “savršenom petunijom” traje i danas, a sredinom 20. vijeka u tome su oplemenjivače dodatno podsticali i britanski dvor, uključujući kraljicu Elizabetu II.

Magijska svojstva divljeg cvijeta

Zabilježeno je da su drevni narodi Maje i Inke vjerovali kako miris petunije ima moć da otjera čudovišta i duhove podzemlja. Pupoljci su korišteni u magijskim napicima, dok neki sljedbenici “nju ejdž” duhovnosti tvrde da ova biljka raste samo na mjestima s pozitivnom energijom.

Značenja koja se pripisuju ovom cvijetu su oprečna, dok jedni tvrde da simbolizuje ljutnju i zamjeranje, drugi kažu da darivanjem petunije šaljete poruku da vam je prijatno s tom osobom.

Savjeti za uzgoj petunije

Pozicija i sunce: Za bogato cvjetanje i čvrstinu, petuniji je potrebno što više sunca. Idealne su zapadne i južne pozicije. Ipak, tokom ljetnih vrućina, djelimična sjenka može da pomogne da biljka ostane svježa i nastavi s cvjetanjem.

Temperatura: Petunija voli više temperature za klijanje. Kada nikne, smješta se na nešto nižu temperaturu kako bi se pravilno razvijala. Sadnice se iznose na otvoreno kada prođe opasnost od mraza.

Supstrat: Za sadnju u saksijama dovoljan je običan komercijalni supstrat s dodatkom treseta. Ključna je dobra drenaža.

Zalivanje: Petunije u saksijama i žardinjerama ljeti treba svakodnevno obilno zalivati. Treba voditi računa da se voda ne zadržava u tacnama. Biljke posađene u zemlji podnose i povremeno isušivanje, pa ih tokom toplog vremena treba zalivati jednom sedmično. Naravno, tokom ljetnih žega zalivanje mora da bude češće i obilnije.

Prihrana: Petunija je biljka koja, ako je u dobroj kondiciji, daje ogroman broj cvjetova. Zato ima i veliku potrebu za hranom. Tokom perioda intenzivnog cvjetanja, od juna pa nadalje, saksijske petunije treba prihranjivati jednom sedmično komercijalnim tečnim đubrivom za balkonsko cvijeće. Preporučuju se formule s jednakim udjelima azota, fosfora i kalija (npr. 8-8-8). Odlično reaguje i na folijarno prihranjivanje (prskanje po listu).

Razmnožavanje: Iako biljke koje dobijemo iz sjemena možda neće potpuno odgovarati roditeljskim hibridima, sjemena ima mnogo – u jednom gramu čak 6.000 do 10.000 sjemenki.

Iako može da bude naporan posao, važno je redovno uklanjati precvjetale cvjetove (odsijecanjem s peteljkom) kako biljka ne bi “otišla u sjeme”. Na taj način se energija biljke usmjerava ka novim, bržim i obilnijim cvjetovima. Ovo je naročito važno kod starinskih sorti kod kojih formiranje sjemena može potpuno da zaustavi cvjetanje.