Iz okupiranog grada u kojem je počinjen prvi genocid nakon Drugog svjetskog rata, otišao je s posljednjom grupom od 20-tak vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (Armije RBiH) nešto iza 14 sati 11. jula 1995. godine, u trenutku dok je nad Srebrenicom nadlijetao avion NATO-a kao posljednja nada da će Sjevernoatlantski savez uskoro započeti široke zračne napade protiv nadirućih snaga Vojske i MUP-a RS.
Pilav, koji radi kao akademik na Univerzitetu u Sarajevu, govorio je za Anadoliju se prisjetio ratnih dana u gradu u istočnoj Bosni i svega što su morali raditi da bi preživjeli nakon panel-diskusije u Ankari povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici.
Kao mladi ljekar stigao je u Srebrenicu kada je počeo rat 1992. godine, jer je želio volontirati.
“Moja duša i um su puni masovnih ubistava, ranjavanja i bola koji su počeli protiv Bošnjaka 1992. godine. Bilo je ranjene djece, mladih i starih”, ispričao je.
Uslovi u kojima su radili srebrenički ljekari bili su nezamislivi za kraj 20. i početak 21. stoljeća. Amputacije su se obavljale običnom pilom, a operacije bez anestezije. Nije bilo zavoja, tableta… Ljudi su umirali od boli.
“Nije bilo lijekova. Uprkos svim tim uslovima, moj tim i ja uspjeli smo spasiti mnoge živote u ratnoj bolnici u regiji. Svaki život koji smo spasili bio nam je važan, a svaki izgubljeni život je bolan”, prisjetio se Pilav.
Rekao je da su se borili za preživljavanje u tim danima kada je smrt bila “u blizini” svaki dan te da je Srebrenica, koja je bila pod okriljem Ujedinjenih nacija (UN), 1995. godine ostavljena u rukama zločinaca.
Proživio pakao šest dana i šest noći
Naglašavajući da je srpska vojska počinila genocid u Srebrenici pred očima međunarodne zajednice, Pilav je rekao: “Operisao sam svoje prijatelje i rodbinu. Više od 30 ranjenika došlo je u bolnicu nakon minobacačkog napada. U tom trenutku suočio sam se s činjenicom da ne mogu pomoći svima u isto vrijeme. Odmah sam pozvao pomoć. Uz pomoć dobrovoljačkih timova, uspjeli smo spasiti gotovo sve ranjenike tog dana”, prisjetio se.
Ovog ljekara Srebreničani pamte po hrabrosti i ljudskosti i kao nekoga ko je cijeli rat bio pripadnik Armije BiH, načelnik saniteta 282. brigade, a potom i 28. divizije.
Preživio je tako što je prešao preko šume do slobodne teritorije. Hiljade su ubijene na tom “putu smrti”, kako ga nazivaju, a za neke je ipak bio “put spasa”, kao za Pilava.
“Govorimo o vrlo teškom putu od 100 kilometara do sigurne zone. Oko 15.000 ljudi koji nisu vjerovali UN-u odlučilo se ići tim putem. Proživio sam pakao koji se ne može opisati riječima – šest dana i šest noći, i na kraju sam čudom preživio”, ispričao je za AA.
I na tom putu je pružao pomoć ljudima, nastojao je i u tim okolnostima obaljati svoju dužnost ljekara.
“Na svakom metru su bile zamke, bombe, otrovi, napadi. Nisu željeli da iko preživi. Borili smo se da spasimo ranjene do posljednjeg trenutka”, poručio je Pilav.
Izjavio je da je Srebrenica i dalje pusto mjesto uprkos tome što je prošlo 30 godina od genocida.
Licemjerje međunarodne zajednice
Pilav se dotakao i genocida kojeg je Izrael počinio u Gazi.
“Mislim da je međunarodna zajednica licemjerna. Nakon Drugog svjetskog rata, poručeno je ‘nikad više’. Nakon ovog diskursa, desila se Srebrenica. I poruka ‘nikad više’ je ponovo data. Nakon što je ova poruka ponovljena hiljadama puta, danas se dešava Gaza”, istakao je.
Skrećući pažnju na činjenicu da su oni koji su počinili genocid u Gazi bili oni koji su bili ugnjetavani u historiji, Pilav je izjavio: “Žrtve holokausta danas ubijaju nevine ljude u Gazi. Žrtve holokausta i njihovi rođaci ne oklijevaju da danas preuzmu identitet zločinaca.”
Gaza sramota civilizacije kao i Srebrenica
Vanredni prof. dr. Midhat Čaušević, koji je također učestvovao na panelu u Ankeri, je također podsjetio da je genocid u Srebrenici počinjen prije 30 godina pred očima UN-a.
“UN je dao garancije da će zaštititi civilno stanovništvo u Srebrenici”, podsjetio je.
Čaušević je rekao da su civili, nesrpsko stanovništvo, sistematski ubijani zbog imena i vjere.
“Ovo je sramota civilizacije. Nažalost, neće svi ubijeni u Srebrenici biti identifikovani. Neće svi ubijeni imati mezar”, rekao je za AA.
Čaušević je izjavio da je Srebrenica i dalje mjesto patnje i da će žene čija su djeca i muževi ubijeni napustiti ovaj svijet bez ostavljanja ikakvog traga.
Čaušević je rekao da je genocid počinjen i u Gazi, drugom dijelu svijeta nakon Srebrenice.
“Ljudi u Gazi se ubijaju baš kao i Bošnjaci samo zato što su im imena i vjere drugačiji. Ovo je također sramota civilizacije”, dodao je.
U Potočarima ukopano 6.765 žrtava genocida
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja istočne Bosne i Hercegovine -Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.
Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
Zločini i presude
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.
Od toga, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 18 osoba, kojima je izrečeno pet doživotnih kazni i 219 godina zatvora.
Na kaznu doživotnog zatvora za genocid su osuđeni Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Zdravko Tolimir, Vujadin Popović, Ljubiša Beara, dok su na kaznu od 35 godina zatvora osuđeni Radislav Krstić i Drago Nikolić.
Za druge zločine u Srebrenici MKSJ osudio je 11 osoba.
Sud Bosne i Hercegovine je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 27 osoba na ukupno 446 godina zatvora. Zbog genocida je osuđeno 14 osoba na ukupno 243 godine zatvora, a za druge zločine počinjene u Srebrenici osuđeno je 14 osoba na 221 godinu zatvora, objavio je Detektor.ba.
Pravosuđa Srbije i Hrvatske
U Srbiji je osuđeno pet osoba na ukupno 68 godina zatvora za zločine u Srebrenici, od kojih su četvorica bivših pripadnika jedinice “Škorpioni” osuđeni zbog ubistava Srebreničana u Trnovu, kraj Sarajeva.
U Hrvatskoj su osuđena dvojica bivših pripadnika “Škorpiona” na po 15 godina zatvora.
Deset optuženih za genocid i druge zločine počinjene u julu 1995. godine u Srebrenici zasad je nedostupno pravosuđu u BiH.