Čudno mi je kada čujem sebe negdje, ali to mi je prijateljica rekla u Istri gdje imam svoju oazu, da me je čula na radiju i to mi onda stvarno bude fantastično rekla je Josipa koja za razliku od svojih kolega više uživa bez muzike.
Jako volim tišinu i jako se dobro osjećam u društvu sa samom sobom – rekla je ona.Tokom dugogodišnje karijere muziku nije stvarala radi nagrada, već dobre pjesme.
Ništa se nije radilo za nagrade, za priznanja. Jako ih puno imam, ali ona su došla sa vremenom, a radilo se zato što se vjerovalo u to što se stvara, a priznanja su dobro došla i došla su – iskrena je bila pjevačica i dodala da se raduje pozivima na javne događaje, ali posebno onim gdje je očekuju i priznanja.
Nikada nije bilo laskanje, da nešto napravim da bih dobila nagradu, ali uvijek je lijepo kada me se sjete i kada nešto dobijem kao potvrdu za ono što se stvara.
Uvijek nosim bundu
Svako pojavljivanje u javnosti iziskuje i poseban stajling, ali jedan detalj nikada ne izostaje. Svi smo meteoropate i ne volim kišu, a inače sam zimogrožljiva i uvijek nosim zimsku bundu sa sobom, ako zatreba – kroz smjeh priča pjevačica.
Pjevačica Josipa Lisac smatra da za ljubav nisu potrebne riječi i to često voli da istakne. Dok svi maštaju o nekoj velikoj ljubavi, većina to nikada i ne doživi.
Često naglasi da je ona imala sreću da doživi veliku ljubav, ali da je i dalje živi. Bila je udata za velikog muzičara Karla Metikoša, koji nas je napustio 1991. godine. Ja sam imala sreću da imam veliku ljubav i ja sam jedna srećna osoba. Mnogi ljudi takvu ljubav nisu nikada doživjeli. Takva ljubav i dalje u mojoj duši stanuje. Sve je energija. Kuda će ona otići? Ja je sa sobom i u sebi nosim. Nekako – to je realno. Bila sam voljena i ja sam jako voljela. A i dalje volim. Puno smo Karlo i ja stvorili zajedno. Svu ovu prekrasnu moju muzičku baštinu, to je Karlo napravio. On se tako brinuo, zapravo on je bio tako zahvalan i srećan i brižan. Cijelog života se brinuo za mene, za nas. Srećna sam što je on napravio svoju predivnu karijeru kompozitora i prekrasna djela. Napravio je i dvije rok opere. Stvarno, žao mi je samo što je tako rano otišao, da ga ljudi nakon dvadeset ili trideset godina nisu ni vidjeli, upoznali. Ja moram pričati i srećna sam kada pričam o njemu. Svi me zapravo pitaju o njemu i to je jako lijepo. Ne profesionalno, nego privatno. Onda sam jako srećna – suznih očiju je rekla Josipa ranije. (Kurir.rs/ Blic)