Međutim, Lana je sada objavila snimke iz bolnice, gdje se vidi kako je primila infuziju, da su joj doktori vadili krv…
“Ovo je početak kraja”, bila je rečenica doktora dok smo sjedili na odjelu hitne na kojoj sam završila tog ‘nesretnog’ petka. Znam kako zvuči… I nama su se ‘odsjekle noge’ u tom trenutku, ali ne bih htjela da bude neka tužna priča, već priča u kojoj možemo birati put kojim ćemo ići: kako u neizvjesnosti, s ne tako optimističnim prognozama i u stvarima nad kojima nemamo kontrolu, ipak možemo pronaći onu neku nadu i svjetlo koju je dovoljno da ponekad vidiš samo ti. I tako ide dan po dan, sat po sat, minutu po minutu. I sve prepustiš ‘Onom Gore’ – započela je Lana objavu na Instagramu.
Dodala je kako priču posvećuje svim ženama “od kojih su me dijelili samo zidovi i pokoji bolnički krevet”, onim ženama koje su bile prije nje i koje će doći nakon nje, kao i ženama koje “prolaze toliko toga, a da o tome ne znamo ništa, da ih ne vidimo i ne čujemo nigdje jer hej, o tome se ‘ne priča’ – to se ne dijeli sa svijetom, to je toliko bolno i osjetljivo da to skrivaš samo za sebe i možda svoj najuži krug ljudi, ako i to”.
Pjevačica je dodala kako će svoju priču posvetiti zato “svim lavicama koje se svaki dan bore za svoje bebe, na ovaj ili onaj način” te za sve žene i parove koji se bore da postanu roditelji. Ponekad osjećam da mi Bog ‘servira’ neke situacije kroz koje moram proći da bih negdje nekim ljudima, ovaj put, ženama, možda dala nadu koju imam i ja, i koju je gubim u ni jednom trenutku. Da im možda pružim utjehu. Ruku podrške. Makar iz daljine. Ima nas… I lakše je kad te netko razumije, kad znaš da nisi sam u tome svemu. Možda je i ovo neka lekcija meni, da preispitam svoje prioritete, život, razmišljanje… I vjerujte, itekako jesam. Vjerujte da sam zahvalna i za ovo što se dogodilo, a još zahvalnija jer sam još u ‘jednom komadu’ jer još uvijek to malo srčeko kuca u meni… – poručila je te dodala kako joj je trebalo više od 50 dana da skupi hrabrosti i snage da objavi što joj se događalo.
Da, primila sam više od 70 doza antibiotika, ‘milijun’ pikanja u vene koje više nisu imale ‘snage’, krvarenje, komplikacije, gomila neizvjesnosti… ali sve će to jednom biti zaboravljeno… Nadam se ipak – za neki viši smisao – zaključila je.