U toploj, gotovo porodičnoj atmosferi, u njoj je; u organizaciji Udruženja za očuvanje kulturnog nasljeđa i tradicije „Sahan“, udruženja koje već godinama brižno čuva ono što se ne vidi na prvu, ali se duboko osjeća duh tradicije; održan Šesti festival kulturne baštine „Etno Street Art“.
Ova neobična manifestacija, spoj takmičenja i druženja, imala je za cilj da podsjeti na vrijednost ručnog rada, na naslijeđe koje se prenosi s majke na kćer, i na umijeće kojim žene stoljećima čuvaju kulturni identitet Bosne i Hercegovine. Bila je to lekcija iz sjećanja – podsjetnik na vrijednost ručnih radova, na tihu snagu žena koje znanjem i vještinom održavaju plamen kulturnog identiteta.
U svijetu koji se neprestano mijenja, gdje se sve mjeri brzinom i trenutkom, tradicija djeluje kao tiha, ali postojana snaga. Nema u njoj buke, ni zahtjeva za pažnjom — samo prisutnost. Ona živi u rukama, u pokretu, u načinu na koji se plete.
U tom jednostavnom, ponavljajućem ritmu — gdje nit slijedi nit, a šara izranja iz sjećanja — sabrano je mnogo više od zanata: to je sjećanje koje diše.
Kako ističe Fikreta Nezirović, predsjednica Udruženja „Sahan“, riječ je o takmičenju u pletenju vunenih čarapa i priglavaka – vještini koja je, osim topline, oduvijek unosila i duh umjetnosti u bosanske domove.
-Projekat „Etno Street Art“ čuva našu baštinu od zaborava, ali i daje ženama priliku da kroz svoje znanje i umijeće pronađu snagu i samostalnost, kaže Fikreta Nezirović. Ručni radovi naših članica nose motive i simbole starih vremena, a svaki par čarapa i priglavaka priča svoju priču – o porodici, o kraju, o prošlosti. Time takmičarke prenose priče iz prošlosti i uči mlađe da se ponose onim što su naše nene znale i stvarale. Naše takmičenje u pletenju vunenih čarapa i priglavaka nije samo natjecanje u vještini, već i čuvanje sjećanja, ljubavi i identiteta.
U Vogošći su se, pored žena iz Udruženja za očuvanje kulturnog nasljeđa i tradicije „Sahan“, kao takmičarke, okušale i žene iz više krajeva Bosne i Hercegovine: Članice udruženja „Mali ženski kutak“ iz Prozora, „Mladost“ Župča, „Koritnik“ iz Breze, „Žir“ iz Istočnog Sarajeva, „Viva“ iz Srebrenika, KUD„Modrački morani“ Šerić-Žene za tradiciju i članice Udruge „Fojničke žene“.
Njihove ruke su znale isto: da se tradicija ne može čuvati riječima, nego djelom – pletenjem, tkanjem, vezom, prenošenjem umijeća onima koji dolaze. Svaka od njih ponijela je motive svog zavičaja, utkane u niti vune i uspomena. Svoj prepoznatljivi pečat – šaru s planine, boju iz doline, način na koji su njihove majke i nene držale igle, dok bi uz ognjište pričale o životu.
U rukama takmičarki boje su se pretvarale u priču – crvena, boja života, plava, boja neba i nade, zelena, boja mladosti i proljeća. Iz šarenih klupka rađale su se čarape i priglavci, nježni kao uspomene, čvrsti kao korijen.
Stručni žiri, u sastavu Svjetlana Bajić, Azra Šarenkapa i Slobodanka Veselinović, od vrlo eminentnih i kompetentnih žena koje mnogo što šta znaju o kulturnoj baštini, pažljivo je pratio ritam igala i sklad boja. Imao je težak zadatak da među tim umjetničkim rukopisima prepozna najvještije.
Odabrane su i najuspješnije pletilje, ali – kako ističu organizatori – nagrade su bile tek simbol. No, svi su se složili: prava pobjeda dogodila se onog trenutka kada su se žene iz različitih krajeva povele u isti ritam – ritam zajedništva, ponosa i naslijeđa. Neprocjenjivo bogatstvo, krilo se u osmjesima, u razgovoru, u zajedništvu koje povezuje generacije.
Migdad Hasanović, načelnik Općine Vogošća, obraćajući se prisutnima, naglasio je koliko je važno čuvati tradiciju, ono što nas oblikuje:
-Ovakvi projekti zaslužuju podršku, jer bez korijena nema ni krošnje, rekao je Hasanović. Tradicija nas uči da vrijednost ne leži u novom, nego u trajnom; da korijeni nisu uteg, već oslonac; da se narodi ne prepoznaju po bogatstvu, nego po onome što uspiju sačuvati.
Osvrnuo se na zvuke pjesme „Romanija“ Halida Bešlića sa kojom je, nakon odavanja počasti ovoj ljudini, otvorena večerašnja manifestacija:
-Svi smo ovih dana emotivni kada je Halid u pitanju. Mogao bih reći da se radi o jednom fenomenu. Upravo „Slahan“ radi na očuvajanju tradicije, kulture, dobrote i svih onih stvari koje je on kroz svoje pjesme promovisao. Nekako smo se svi suosjećali sa njim, kao da smo bili jedno. Poruka iz svega toga trebala bi biti da ćemo, u vremenu pred nama, sjećanje na njega najbolje čuvati ukoliko se nastavimoponašati onako kako je to on, tokom svog života, činio i radio, da se trudimo da budemo bolji, da budemo bliži jedni drugima. „Sahan“ upravo promoviše te vrijednosti.
Festival nije bio samo takmičenje – bio je i susret duša. Uz pjesme Hasibe Agić, Hamida Ragipovića Beska, hora „Zlatne godine“, Mješovitog ansambla „Nota“ i igre članova KUD-a „Vogošća“, prostor je oživio u bojama prošlosti. Publika je ritmično tapkala nogama, poneko zapjevao, a sve se stopilo u zajedničku, toplu emociju – kao da je vrijeme nakratko zastalo.
Štandovi u foajeu ispred kino sale, ukrašeni rukotvorinama i starinskim uzorcima, ali isimpatičnim lutkicama u nardnim nošnjama Esme Gljive, bili su poput vezenog platna – svakim pogledom i svakim dodirom pričali su priču o ženama koje su umjele utkati život u niti vune. Posjetioci su, uz nagradnu tombolu, imali priliku ponijeti kući ponešto od tog šarenog, rukotvorenog bogatstva koje miriše na djetinjstvo i uspomene.
„Etno Street Art“ je i ove godine pokazao to da tradicija nije ukras prošlosti koju čuvamo u muzejima, već živo tkivo našeg identiteta – nešto što se nosi u rukama, srcu i pamćenju. Ona je živa, diše kroz ruke žena, kroz boje vune, kroz pjesmu koja spaja generacije.
Jer kad žene pletu čarape i priglavke sa šarama svojih predaka, one ujedno pletu i niti budućnosti – toplu, šarenu i ponosnu, baš kao što je i naša domovina Bosna i Hercegovina koju vole.
Manifestaciju je, vrlo znalački, moderirala Azra Grbo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.