Stan je dobila u novoizgrađenoj zgradi, u vogošćanskom naselju Rosulje, koja je, s ciljem stambenog zbrinjavanja raseljenih osoba i porodica u stanju socijalne potrebe, izgrađena u sklopu projekta na kojem su radili Evropska Unija, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Federalno Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica i Općina Vogošća.
–Kako je vrijeme odmicalo počela sam gubiti nadu da ću ikada u životu na adekvatan način riješiti ovaj problem. Međutim, ljudi iz Općine Vogošća i Evropskoj uniji u moje srce unijeli su radost i vratili mi vjeru u život.
Vogošćani ovu vrijednu i veselu osobu pamte kao uposlenicu Srednjoškolskog centra u Vogošći u kojem je, prije nego što je penzionisana, u život ispratila brojne generacije maturanata i učenika. Ova dobra i plemenita žena, neizmjerno je sretna i zahvalna svima koji su joj pomogli onda kada joj je bilo najteže.
Sa svojim prijateljima i komšijama, u vremenu iza, bila je u svim akcijama koje su se provodile u cilju poboljšanja uslova življenja u zajednici. Nastojala je u svakoj situaciji pomoći onima kojima je pomoć bila potrebna.Tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine bila pripadnica Armije Republike Bosne i Hercegovine i višestruki je dobrovoljnji je davalac krvi. Ovu dragocjenu tečnost do sada je darivala 128 puta.
-Neizmjerno sam sretna što svojim postupkom mogu spasiti život onima kojma je krv potrebna, kaže Raza Bešić. Život me nije mazio. Nedostajalo je finansijskih sredstava. No, nije nedostajalo volje da se pritekne u pomoć drugima. Nikada nisam gubila vjeru u ljude. Moji Vogošćani, ključevima od stana, na najbolji način su mi uzvratili na ljubav koju sam ja gajila ka njima. (E. M.)
