Termin „srpski svet“ označava pokušaj Aleksandra Vučića da sve srpske političke organizacije u bivšoj Jugoslaviji ili u regiji na neki način stavi pod kapu Beograda. Neki od zagovaratelja „srpskoga sveta” govore o državnom povezivanju Srba u jednu državnu zajednicu, a drugi o kulturnom, gospodarskom i drugom povezivanju Srba u susjednim državama uz Srbiju.
Profesor Radoman smatra da je riječ o „zločinačkom genocidnom projektu u kojem su mete građanska BiH, Crna Gora, Kosovo i Sjeverna Makedonija“.
– Pred takvim sigurnosnim i političkim izazovom potreban je regionalni dijalog kakav je uspostavljen 1990. godine kako bi se animacijom akademske zajednice, civilnog društva i političkih snaga, koje reprezentuju ideju građanske države uspjeli da formiramo jednu vrstu otpora ovim izuzetno opasnim projektima. Moramo dati adekvatan odgovor na ove buduće izazove – kazao je Radoman.
Naglašava da je viševjekovna historija BiH i Crne Gore tumačena kao svojevrsni historijski deformitet. BiH se, kako navodi, danas nijeka pravo o postojanju države, a kod Crne Gore imamo negaciju njenog identiteta, koja treba da dovede do podčinjavanja države Srbiji, što bi trebalo rezultirati ka asimilaciji Crnogoraca“.
Postdejtonska BiH modelirana je po ključu konstitutivnosti naroda.
– Taj mehanizam u velikoj mjeri uz hegemonističke namjere susjeda dovodi do nefunkcionalnosti države. Crna Gora je 2006. godine u Ustavu definisana kao građanska država. Umjesto da se u BiH dese procesi koji bi vodili ka ovom modelu, koji je optimalan i usklađen sa demokratskim tekovinama u svijetu, upravo se dešava nešto drugo – Crna Gora od 2020. godine počinje polako da gubi taj svoj prepoznatljivi identitet multikulturnog društva i građanske države i da se pod uticajem medija i institucija iz Srbije konkretno sve više nameće jedan etnonacionalistički model, klerikalizacija društva i brojne druge negativne pojave koje proizvode destabilizaciju države – istakao je Radoman.
Navodi i to da u slučaju Bosne i Hercegovine imamo konstantno edukovanje nefukcionalnosti države sa negiranjem državnog suvereniteta, a u Crnoj Gori imamo drugačiji proces u kojem je stalno forsirano da je nefunkcionalna država u kojoj su ustanove korumpirane pod uticajem kriminala. Sada je, kaže, prisutna faza stabilizacije ustanova koje su u sugestivnom položaju u odnosu na ustanove Srbije.
– Tako su bezbjednosne službe Crne Gore, koje su u potpunosti određene bezbjednosnim službama Srbije i javna preduzeća također su stavljena u funkciju stvaranja srpskog sveta. Dakle, Crna Gora ima institucije, ali one ne rade za crnogorske nacionalne interese, već postaju dio ove šeme srpkog svijeta za koju smatram da je postavljena još prije dolaska Aleksandra Vučića – poručio je Radoman.
O ovoj temi govorio je i predsjednik Asocijacije Krug 99 Adil Kulenović, koji se dotakao teze da je dominantno stanje samoodbrane i predstavljanje poraza kao pobjede u srpskom etničkom korpusu nakon izglasavanja Rezolucije UN o genoicidu u Srebrenici, „ključni indikator negativne energije koja otvara vrata predvidivom nastavku velikosprskog ekspanzionizma“.
– Srebrenica je bila samo posljednji čin genocidne namjere u BiH i prema Bošnjacima. Promjena naziva ulica, nagle promjene historijskog vremena i grada Srebrenice nisu samo izraz puke obmane i zataškivanje i prekrivanje genocidnog djela niti posljednja faza genocidne nemjere već i opomena za budućnost. Uvanpirene sjene velike Srbije prijete i BiH i Crnoj Gori i Kosovu i Makedoniji – zaključio je Kulenović.