Proveo je deset dana kao turista u Siriji i ovo su njegovi dojmovi.
“Deset dana sam putovao Sirijom i u tih deset dana sam posjetio Damask, Sednaju, Malulu, Homs, Alep, Hamu, Apameu, Amrit, Al Mishtayu, Tartus i Latakiju, posjetio sam i Palmiru, Busru, križarsku utvrdu Krak des Chevaliers… Ova zemlja je 3D knjiga povijesti svih nas.
Gdje god dođeš, što god ubodeš, naši korijeni su tu. Pradavni korijeni od prije nekoliko hiljada godina prije Krista, korijeni antike, ranoga kršćanstva, islama… Sve je tu. Ovo je prije građanskog rata bila zemlja u koju su turisti i hodočasnici dolazili u rijekama, bila je puna života, tržnice su pulsirale bojama, mirisima, ljudima. Deset dana je malo da shvatite svu dubinu onoga što se tu dogodilo, no dovoljno je da prepoznate koliko su susretljivi, dragi i dobri ovi ljudi. Po gostoljubivosti su prije svih drugih s kojima sam se susreo! A pritom sada žive uglavnom među ruševinama staroga života.
Tokom cijelog putovanja sam pokušao neutralno izvješćivati iz Sirije, jer nisam ratni reporter, već putnik koji je došao ispričati priču ljudi. Moguće je i da sam zbog toga što sam bio duboko pogođen razinom razorenosti zemlje bio ponegdje i pristran. Za to se izvinjavam.
Sirijci su ljudi koje je pogodila strašna nevolja i nepravda. Divni ljudi koji žele imati normalan život bez rata, ponosni ljudi. Od 23 miliona Sirijaca koliko je bilo u zemlji, raselilo se njih osam. Ne trebamo tu biti licemjerni, i mi bismo odlazili da nam ništa od našeg doma nije ostalo, a nema niti izgleda da se on ikad više obnovi. Ovi su ljudi bježali iz ratnih zona, ostavljali za sobom ruševine, nadali se spasu na Zapadu, a Zapad ih je dočekao s bodljikavom žicom. S predrasudom da na njega navaljuju teroristi. Koliko je djece, žena, mladih ljudi stradalo na tim kalvarijama? Za kratkotrajno buđenje Zapada bio je potreban jedan mali utopljeni anđeo na žalu. Tek je beživotno tijelo sirijskog dječaka, Alana Kurdija, licem okrenuto prema pijesku, dotaknulo tvrda srca Zapadnjaka i tek se tada počelo govoriti o punom obimu tragedije koja se odvijala iza zavjese koju su stvarali mediji”, piše Iličić na Instagramu.
A nejgov nastavak priče možete pročitati na Instagramu u komentarima.