Do prije par mjeseci otići na Stojčevac bilo je umjesno samo radnim danom. Vikendom su išli samo mazohisti i debelokošci.
Melisa i Belkisa zadovoljno su se cerekale dok je iz Passata treštala muzika njihovih ružnijih polovina što nazdravljali su obavijeni roštiljskim dimom. I tako puta 50-60. Atmosfera za umobolnike.
Sada je Stojčevac divno mjesto, ako ništa samo zato jer se ne može s automobilom baš gdje ti padne na pamet.
I tako danas, kad pomislismo da neće biti mnogo ljudi, na radni dan, gungula! Ljudi ne da ima, nego – pazite sada ovo – jedno društvo čak igra između sebe lopte!
Sad dva pitanja: Prvo, kad ste vidjeli da neko na livadi ili na bilo kakvom javnom prostoru igra lopte?
I drugo, kad ste vidjeli da na izlet zajedno dođe 15-20 ljudi, kao nekada u ljepša vremena iscrpnijeg i učestalijeg korištenja prirodnih bogatstava.
I da na izletu igraju lopte, ali baš igraju, ne štede se, beskompromisno umijeću i daju zadnje atome snage…