Što ste za trideset godina od osamostaljenja uzeli dvije medalje, bronzu, pa srebro o čemu je bivša Jugoslavija mogla samo sanjati. Što ćete opet uzeti broncu.
Što ste realno veća i uspješnija reprezentacija nego što će Engleska ikada biti.
Što bi Italija sve dala da ima Dalmaciju i u njoj Modrića, fantazistu kakvi su bili Baggio, Totti, peti, deseti.
Što vam ni Brazil više nije svet i što ste na smetljište historije poslali jednu zlatnu, opaku generaciju belgijskih fudbalera.
Što ste već jednom očitali bukvicu Argentini, prije četiri godine…
Nije vam dosta ni što na ovome prvenstvu imate samo jednu pobjedu, protiv neiskustvom uništene Kanade koja je sve svoje dala u meču s Belgijom, pa iskihala to svoje neiskustvo. Zaobadali, pa ispuhali.
Nije vam dosta što u pohodu na srebro prije četiri godine nikoga zapravo niste ni dobili tokom 90 minuta. Najbolje ste prošli, bez penala, protiv nesretnih Engleza koji su od 2006. na Mundijalima pobjeđivali redom sljedeće selekcije: Tunis, Panama, Kolumbija, Švedska, Slovenija, Paragvaj, Trinidad i Tobago, Ekvador, Iran, Vels i Senegal.
Zapravo kad se sve zbroji – niste uopšte bili bolji ni od Danske, ni od Rusije, a posebno Japana. Bili ste podjednako dobri i imali bolje izvođače penala i mnogo bolje golmane.
I zašto bi onda, sve i da ste bili puno bolji od Argentine sinoć, prošli u novo finale SP? Po kojem rezonu?
Samo zato što imate Luku Modrića čiji performanse jednostavno nisu normalne za njegove godine?
Zašto ste neumjesni u komentarima i zlonamjerni, pa se bavite pitanjem je li bio penal ili ne, ako je poslije penala ostalo još sat igre.
Penal prelomio? Da vas nije sudija oštetio izbacili bi i Messija kao što ste mu klupskog i kolegu u majstorstvu Neymara? Ma, nemoj.
Ne, ne bi! Jer ovo što ste uradili prevazilazi svaku moguću normalnost. Nego, nema puno ljudi koji su samokritični, a još manje ih koji su ponizni i skrušeni, iako se ubi na tome insistirajući vaš selektor Zlatko Dalić. Problem je i što je na svijetu čitavom a ne samo u Hrvatskoj ima jako malo zahvalnih.
Da je suprotno, površina Japana bila bi mnogo veća. Japana čiji selektor nakon penala, koji su lutrija koliko god imali modrića i livakovića, kaže ne, ne, nije presudila sreća nego je Hrvatska zasluženo pobijedila. Koji će to još trener s ovih prostora reći nakon penala u potpuno izjednačenoj utakmici…
Da ste sve suprotno od pobrojanoga, niko živ ne bi spomenuo da je Prvenstvo namješteno da bi ga Messi osvojio. Niko sudiju ne bi vašim katilom okarekterizirao. Bili bi sretni i zahvalni na nevjerovatnom uspjehu za jednu zemlju od četiri miliona ljudi, bez obzira na konačnih 0:3.
Previsok rezultat velite?
Ma kakvi, poraženi ste tačno onoliko koliko bi vam Lukaku, samo da je normalan, zabio još prije desetak dana sa pet, tri i s jednog metra.
Pa ne bi bilo ni Japana ni Brazila ni Argentine, nego bi tražili nasljednika uplašenom ziherašu Zlatku Daliću. Kakvog li licemjerja.
Dosta je, stvarno, više!