O podvizima hrabrog Vladimira Perića Valtera, rođenog u Pljevljima 1919 godine, sada znaju i frankofonski ljubitelji stripa jer je mnogo hvaljeno djelo Ahmeta Muminovića, nedavno prevela je i objavila, francuska izdavačka kuća Villeneuve iz Pariza.
Tako je Valter nanovo prešao granice i predstavio se u Francuskoj ali i ostalim frankofonskim zemljama, Belgiji, Luxemburgu, Švicarskoj…zahvaljujuci prevodilackoj nadarenosti Slobodanke Bobe Lizdek, za koju izdavač navodi kako je za ratnih godina bila zvanična prevoditeljica novinarima, pa pripadnicima međunarodnih snaga, posebno francuskoj armiji.
Dodajmo da je njezin lik tumačila nadarena švicarska glumica Ella Rumpf, u filmu iz 2019 godine, “Simpatija za vraga”, kanadskog reditelja Guillaumea de Fontenay. Ostvarenje je posvećeno novinaru i piscu Paulu Marchandu, čija je Boba bila djevojka, za vrijeme opsade bh glavnog grada. Teško ranjeni Marchand koji je sebi oduzeo život 2009 godine, bio je i blizak poznanik, autorice ovih redova. Iza njega je ostala danas, 18 godišnja kćerka koja živi sa majkom Dankinjom, u Copenhagenu.
Strip je ovih dana predstavljen i u Sarajevu, u prostorijama Historijskog muzeja. Događaj je izazvao veliku pažnju javnosti.
Četnički Valter
Privlačni prijevod od 112 strana, pokrenuo je i priču o drugom Valteru, Srbijancu koji je nakon aktivne karijere u četnickom pokretu, studirao u Parizu i radio u francuskoj vladi. Preporuku za studije dao mu je nitko drugi do Draža Mihailović, inace dobar prijatelj generala De Gaullea, sa kojim je studirao na Sorbonne. Bivši francuski predsjednik je bio i profesor Žarku Todoroviću Valteru, na pariškoj Vojnoj školi!
Rođen u Beogradu 1907 godine, “drugi” Valter je poznatiji na zapadnom dijelu kontinenta.Razvijene zemlje, posebno Njemačka i Francuska, smatraju Vladimira Perića nevažnim i umjetnim, komunističkim junakom, stvorenim da ujedini mase nekadašnjih Jugoslavena. Todorović im je zanimljiviji, posto je Gestapo imao njegov dosije, danas čuvan u Beogradu kao Fond BDS. Po njemu je nazvana i najveća operacija Gestapoa na Balkanu.
Zavrsio je 51 klasu Vojne akademije. Najprije je vodio Ravnogorske četnike pa je 1941. godine prešao u Beograd i organizirao moćnu mrežu četnickih “ilegalaca”! Njegove djelatnosti su se proširile i na Zagreb gdje je navodno, nakon hvatanja od strane gestapovaca, trebao pokazati način djelovanja četnickog pokreta u Hrvatskoj.
Priča kaže kako je pobjegao iz zatvora ali je krajem te 1943. godine uhvaćen i odveden u zloglasni logor Mauthauzen. Jedan je od rijetko preživjelih zatvorenika. Ne zna se da li je Mihailović intervenisao ili je to “zarobljavanje’ bilo zajednički poduhvat nacista i četnika.
Poslije Drugog svjetskog rata postao je član francuske Legije Stranaca u kojoj je ostao cijelo desetljeće. Bio je na ratištima u Indokini pa u Vietnamu. Kao francuski državljanin stupio je u Generalštab armije gdje je radio mnoštvo godina. Umro je 2004 u Parizu, u dubokoj starosti.
Navodno, dijelovi Todorovićeve biografije su poslužili za snimanje, danas kultnog filma “Valter brani Sarajevo”, bosanskohercegovačkog reditelja Hajrudina Krvavca, snimljenog 1972. godine, što je postigao svjetski uspjeh.
Todorović je bio i sadržaj brojnih upita KPJ, što je trazila njegovo izručenje, kao ratnog zločinca. Ime mu je zabilježeno kao takvo, u knjizi Subora i nikada nije bio rehabilitiran. Njegov mlađi brat Boško, također četnik je ubijen u Hercegovini, 1942. godine i izvjesni izvori navode da mu je posvećena pjesma “Nasred Gore Romanije”. Treći brat Slavko je otišao u Novi svijet i zaposlio se u američkoj vladi.
Mi akreditirani novinari u francuskom ministarstvu Armije, sretali smo Todorovića na konferencijama i proslavama. Nikada nije govorio o svojoj, burnoj i zločinackoj prošlosti. Smatrao se mirnim građaninom zemlje koja ga je usvojila i dala drugačiju mogućnost opstanka.
Tekst: Džana Mujadžic