Bosna i Hercegovina ponovo se suočava s ozbiljnim izazovima na evropskom putu, jer nesprovođenje ključnih reformi prijeti da zemlja izgubi značajnu finansijsku podršku od Evropske unije.
Ova sredstva, namijenjena za razvojne projekte, uključujući izgradnju škola, bolnica i vrtića, sada su pod znakom pitanja. Dok se političari ne uspijevaju dogovoriti oko neophodnih promjena, građani mogu ostati bez infrastrukture koja bi poboljšala kvalitet njihovih života.
O tome šta BiH gubi, kakve su stvarne posljedice i koliko je važno ispuniti kriterije iz Plana rasta, razgovarali smo sa Farisom Kočanom, asistentom na Fakultetu za društvene nauke u Ljubljani. Kočan je stručnjak za evropske integracije i politiku Zapadnog Balkana, te će nam pomoći da razumijemo gdje se trenutno nalazi BiH u odnosu na evropske ciljeve i kakvi su izgledi za budućnost.
Postavlja se pitanje: Koliko dugo će Evropska unija imati strpljenja za političke igre unutar Bosne i Hercegovine? Ovo pitanje u razgovoru za naš portal, Faris Kočan, objašnjava:
“Evropska unija sigurno posmatra Plan rasta kroz prizmu meritokratije, što podrazumijeva da što više država radi, to više sredstava dobija. U ovom slučaju, grantovi su značajni, što stvara pritisak na Bosnu i Hercegovinu da ne izgubi ta sredstva. Došlo je do određenih saglasnosti u vezi s dokumentom, jer je politička elita prepoznala očekivanja medija za finansijsku pomoć. Kada je riječ o strpljenju Evropske unije prema Bosni i Hercegovini, to će trajati sve dok rat u Ukrajini bude u fokusu. Nažalost, trenutna situacija zahtijeva razmatranje i iz sigurnosne perspektive, s obzirom na uticaj Rusije u regionu, što nažalost predstavlja dodatnu dimenziju u procesu evropskih integracija BiH.”
Također, Kočan dodaje: “Ono što smo mogli primijetiti tokom jula i augusta jeste da ni Evropska unija nema jasan stav ili ideju o tome kako dalje sa Planom rasta, odnosno ne postoje konkretne mjere. Međutim, ono što je zaista bitno za taj Plan rasta i strategiju regiona jeste proces proširenja. Evropska unija će sigurno željeti vidjeti napredak kako bi mogla raditi na pregovaračkom okviru uz Plan rasta. Sada je došlo do produktivne sinteze u vezi s onim što se traži od političke elite.”
Posebno naglašava činjenicu da: “Dugoročno gubitak sredstava od Evropske unije može imati ozbiljne posljedice na ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine i standard života građana. Ova sredstva predstavljaju ključni izvor finansiranja za reforme koje su neophodne za unapređenje infrastrukture, obrazovanja, zdravstva i drugih ključnih sektora.
Novac koji se dobija od EU su sredstva koja države same nemaju, a bez kojih je teško provoditi potrebne reforme. Reforme su često skupe i zahtijevaju dodatne resurse, uključujući nova radna mjesta i timove stručnjaka koji će ih implementirati. Evropska unija prepoznaje ovu potrebu i spremna je podržati zemlje u razvoju kroz različite programe i grantove. Bosna i Hercegovina, koja je do sada bila u mogućnosti iskoristiti ove prilike, riskira ozbiljan gubitak ako ne ispuni potrebne kriterije.
Ukoliko se izgubi ova šansa, posljedice će biti izuzetno velike. Ne samo da će Bosna i Hercegovina trpjeti, već će i druge zemlje u regionu, koje se također oslanjaju na EU sredstva, biti pogođene. Bez adekvatnog finansiranja, mnoge od ovih zemalja suočit će se s izazovima u ostvarivanju ciljeva razvoja, što će negativno uticati na kvalitet života njihovih građana. Na kraju, neispunjavanje obaveza prema EU može dovesti do stagnacije i daljeg usporavanja reformskih procesa, što će imati dugoročne posljedice za čitavu zajednicu.” – naglašava Kočan.
Odgovornost koalicijskih lidera: Političke odluke nasuprot formalnim odlukama Savjeta ministara
Gdje su u ovoj priči koalicijski lideri, a zašto izgledaju kao statue pošteđene odgovornosti, dok građani gube vjeru u njihov angažman? Da li je uistinu moguće da se oni izdižu iznad problema, ignorirajući očaj i sumnju koju njihova neaktivnost izaziva među ljudima?
“Lideri na nivou Bosne i Hercegovine, na centralnom nivou, snažni su onoliko koliko su snažne direkcije i instrumenti koji postoje na razini entiteta, kao i smjer u kojem entiteti idu. Razumijem da postoji veoma komplikovana politička situacija, gdje imamo veto igrače na svim nivoima vlasti, što uvijek predstavlja problem. Čini se da se Evropska unija pokušava instrumentizirati, a u tom smislu možemo primijetiti kako Republika Srpska koristi EU za ostvarivanje partikularnih ciljeva.
Ovakva praksa unapređuje entitetske agende. Svi napori usmjereni ka konsolidaciji Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države često se suočavaju s izazovima, jer se stiče utisak da se tim naporima stavlja etiketa na kraj entiteta. BiH se, nažalost, kreće u jednom zatvorenom krugu. Politički lideri često imaju svoje interese na umu, a ne interese države i njenih građana.”
Faris Kočan je za kraj poslao jasnu, direktnu i preciznu poruku građanima: “Plan rasta je najbolji potez koji je Evropska unija mogla povući u ovoj geopolitičkoj situaciji u kojoj se sama našla u posljednjih deset godina. Dok smo često kritikovali EU zbog prevelikog fokusa na društvene aspekte života u regiji, sada se radi i o infrastrukturnim pitanjima, gdje su u pitanju milijarde.
Šta narod može učiniti u ovoj situaciji? Uvijek naglašavam: trebate kazniti one koji rade protiv države i vaših interesa! Veto igrači djeluju protiv interesa građana. Primijetite da su sve “krivnje” usmjerene na OHR, ali to su stvari koje običnog čovjeka ne zanimaju. Njega zanima kada će biti izgrađen autoput. Trenutni fokus Evropske unije je na gradnji koridora, cesta i novih preduzeća, što su primjeri koji se mogu ostvariti putem Plana rasta, ali ne na način da se sve instrumentizira za interese pojedinca.”