Na 30-oj godišnjici genocida u Srebrenici, bivši Visoki predstavnik BiH, Valentin Inzko, spomenuo je Furchner, komentirajući isčekivanje pravde za zločince. “Nacistička ubica osuđena je prije dvije godine kada je imala 99 godina. Dakle, pravda se može zadovoljiti. Ponekad je potrebno mnogo vremena. Ali najvažnija bi bila katarza ljudi”, kazao je Inzko.
Logor Stutthof, osnovan 1939. blizu sela Stutthof, oko 35 kilometara istočno od Gdanjska, prvobitno je služio kao sabirni centar za Jevreje i Poljake iz Danziga, a kasnije je pretvoren u logor prisilnog rada i koncentracioni logor. U logoru je stradalo oko 65.000 ljudi, uključujući Jevreje iz Varšave, Bjalistoka i baltičkih država, kao i veliki broj Poljaka.
Sud je 2022. godine zaključio da se Furchner, koja je u vrijeme izvršenja zločina imala 18 godina, treba suditi pred sudom za maloljetnike. “Znala je i kroz svoj rad namjerno podržavala“ ubistva u logoru, zaljučio je sud.
Njene dužnosti uključivale su obradu deportacionih spiskova i naređenja za smaknuća. Sudija Dominik Gross je izjavio: “Ništa što se dogodilo u Stutthofu nije bilo sakriveno od Furchner“, navodeći da dim iz krematorija i selekcije zatvorenika nisu mogli proći nezapaženo. Tužilac je tvrdio: “Da je optužena pogledala kroz prozor, mogla je vidjeti dovođenje novih zatvoreniha dok su bili procesuirani”.
Prije početka suđenja 2021., Furchner je pokušala izbjeći proces bjekstvom iz doma za stara i iznemogla lica u Hamburgu. Ubrzo je pronađena u metrou i uhapšena. Suđenje je počelo u oktobru 2021., nakon petogodišnje istrage. Tokom završne izjave rekla je: “Žao mi je zbog onoga što se dogodilo, žalim što sam tada bila u Stutthofu. Ne mogu više nista reći“.
Savezni sud pravde (Bundesgerichtshof) u Leipzigu potvrdio je presudu iz decembra 2022. i odbacio žalbu njenih branilaca koji su tvrdili da nije imala svjesnu ulogu u zločinima. Furchner je umrla 14. januara 2025. godine u Quickbornu u 99. godini života. Za njenu smrt saznalo se tek u aprilu 2025. Smatra se da je njeno suđenje jedno od posljednjih takve vrste u Njemačkoj.
Andrej Umansky, pravnik i profesor studija Holokausta, izjavio je da ovakva suđenja imaju širu važnost, jer prikazuju kako su i osobe koje nisu direktno učestvovale u ubistvima bile dijelom sistema. “Ne moraš biti ubica. Možeš biti samo mali dio mašine“, rekao je Umansky.
Slučaj Furchner pokazao je da je pravda ponekad spora, ali dostižna.