No kako je počeo poslovni uzlet poznate braće? Priča počinje u Zavojanima, selu desetak kilometara zapadno od Vrgorca iz kojeg su potekla braća Pivac i u kojem je njihova rodna kuća, obnovljena, ali u koju doduše više nitko ne dolazi. U tom tipičnom, gotovo napuštenom mjestu Dalmatinske zagore, osim prazne rodne kuće, braća Pivac još imaju veliku sušaru za pršute u kojoj rade mještani iz okolnih sela.
U Zavojanima je ekipa Večernjeg lista prije gotovo četiri godine zatekla i vitalnog pnzionera Marka Pivca (80), komšiju, prijatelja i daljnjeg rođaka poznate porodice, ali i vrsnog poznavatelja lokalnih prilika i porodične prošlosti. U njegov mjesni dućan, okuplja se seoska ekipa od koje se, uz ćakule i pivo, može svašta čuti.
Od njih se, a osobito od Marka Pivca, koji ima dobro sjećanje i raspoloženje, može puno toga doznati o počecima velike poslovne priče poznate poduzetničke porodice Pivac.
Utemeljitelj porodice Ante Pivac, djed danas poznatih poduzetnika, nakon Drugog svjetskog rata počeo se baviti mesarskim obrtom u Zavojanima. Bio je to trgovački obrt na pomalo primitivan način. Kupili bi tele ili kravu od suseljana iz okolice, uvečer bi zaklali životinju, ujutro bi rasjekli meso i tako svježe prodavali budući da nije bilo frižidera koji bi ga mogli duže očuvati. Međutim, kako je Ante Pivac bio boležljiv, trebao je pomoć. Njegov sin Milenko Pivac, rođen 1925., poslije otac poznate braće Pivac, bio je daleko – u Mariboru gdje je kao podoficir radio u JNA. Naime, Milenko Pivac, otac braće Pivac, kao 18-godišnjak otišao je u partizane, sudjelovao je u bici na Sutjesci u kojoj je i ranjen. Iz Zavojana su mnogi otišli u partizane.
“Kako se loše živjelo, a mladi ljudi zarađivali hljeb kopajući vinograde na Pelješcu, vjerovali su parolama da neće biti kulaka i da će svi biti jednaki. Njih je za odlazak u partizane organizirao Ivan Perić, jedan naš povratnik iz Australije, koji je tamo bio u nekom radničkom pokretu, poginuo je tokom rata u Bosni”, kazao je Marko Pivac.
Nakon rata Milenko Pivac služio je vojsku u JNA u Mariboru, a kako je brzo shvatio da ne želi graditi vojnu karijeru, a nije ju ni mogao izgraditi jer niti je bio školovan niti je bio član SKJ, vratio se u Zavojane i pomagao ocu mesaru.
“Milenko se 1952. vratio u Vrgorac sa ženom Milom, vjenčali su se nekoliko godina ranije. Njihov najstariji sin Ante, zvani Tonći, rođen je u Sloveniji 1949.”, kaže Marko Pivac. Nakon povratka iz Maribora Milenko je, sa ženom Milom, majkom poznate braće, obrt preselio u Vrgorac gdje je bilo više ljudi, veća potreba za mesom i bolja zarada.
“Stoku su”, kaže komšija i rođak Ante Pivac”, kupovali uglavnom po selima i na imotskom pazaru srijedom. Pješice su iz Imotskog pred sobom gonili stoku.”
Kasnije, kad je Milenkov najstariji sin Tonći završio srednju trgovačku školu u Makarskoj, polako je preuzeo porodični obrt jer otac Milenko više nije mogao raditi.
“Kako nisu imali kamiona, ja sam im svojim kamiončićem znao prevesti dvije-tri krave koje bi kupili u Imotskom ili na godišnjim sajmovima u okolnim mjestima za Sv. Anu i Sv. Bartola. Znali su dogoniti stoku iz Duvna pješice”, prisjeća se Marko Pivac.
“Tonči bi sam klao životinje. Uvečer bi zaklao jedno tele ili kravu, izvadio bi drob i ostavio da se meso hladi. Prije zore oderao bi životinju, rasjekao je i odvezao u mesnicu tako da se ima što prodavat”, prisjeća se Marko Pivac.
No, kad je Tonći, najstariji od sinova, 70-ih godina po povratku iz JNA kupio kamiončić, “dvotonac”, Pivcima je bilo lakše poslovati. Polako su napredovali i počeli kupovati veće i moćnije kamione za prijevoz stoke, najprije “dajca” pa kamion koji su kolokvijalno zvali “stočar”. Tako su se počeli polako širiti. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Tonći Pivac, najstariji od braće, potpuno je preuzeo poslovanje porodičnog obrta.
S vremenom je stasao i Ivica Pivac, mlađi Tonćijev brat. “Ivica je završio fakultet, agronomiju, nakon čega je radio u vinariji u Vrgorcu, no onda je dao otkaz i priključio se bratu. Uzgajao je po nekoliko stotina svinja, od početka do kraja, od okota do klaonice”, kaže Marko Pivac.
Poslije se braći priključio i najmlađi brat Neno. “Neno zna nanjušiti neke stvari što se tiče nabave, dobar je ekonomist, postao je glavni za nabavu robe. Njih trojica braće skladno su radila. Njihova majka Mila držala ih je na okupu i davala im savjete, ona je bila rođena ekonomistica. Mila je sama počela hraniti po 10-20 svinja da bi u svojoj mesnici prodavali svoje meso”, dodaje.
“Mila Pivac, majka braće Pivac i otac koji je umro u 80. godini pokopani su na gradskom groblju u Vrgorcu. Imaju oni ovdje u Zavojanima stare grobove, ali napravili su grobnice u Vrgorcu. Bivši župnik napisao je da su bili privilegirani u vrijeme socijalizma. Iako je bio u partizanima, Milenko nikada nije bio član Saveza komunista, a Mila je svake nedjelje bila na misi”, otklonio je Marko Pivac svaku mogućnost i priču da je porodica Pivac u vrijeme socijalizma bila privilegirana.
Milenko, otac braće Pivac, prema priči Marka Pivca, bio je ljudina i jako socijalno osjetljiv. “Milenko je pred Božić uvijek siromašnim porodicama s puno djece slao svoje proizvode, po svinjsku polovicu, uvijek je davao siromašnima. I njegovi su sinovi takvi, ali na drugi način”, uvjeren je Marko Pivac.
No koji je to ključni trenutak koji je braću Pivac lansirao u visoke poduzetničke vode? Prvi ozbiljan posao, prema riječima Ivice Pivca, napravljen je sredinom 80-ih prošlog stoljeća kad su braća kao obrtnici otvorili šest mesnica u Makarskoj i Vrgorcu. Kompaniju su poslije registrirali, 1990., prema Markovićevu zakonu. No “rođo”, susjed i prijatelj porodice Marko Pivac otkrio je još jednu važnu činjenicu u mozaiku uspjeha danas poznate i moćne braće Pivac. “Imali su oni prije Domovinskog rata nešto ušteđevine, takozvanu staru štednju koja je bila blokirana. Ta stara štednja mogla se uložiti, ali nije se mogla pretvoriti u gotovinu. Od te štednje Pivci su kupili cijelu stočnu farmu u Pitomači, zajedno sa zemljom”, rekao je Marko Pivac za Večernji list.
Osim pametnog ulaganja tzv. stare devizne štednje, braću je digao i uvoz svježeg mesa. “Oni su prije nabavljali meso iz uvoza preko nekih drugih, ali onda su oni sklopili ugovore i počeli uvoziti direktno. Preuzeli su uvoz i sada snabdijevaju trgovačke lance mesnim proizvodima”, objasnio je Marko Pivac i dodao da je u takvim poslovima najvještiji najmlađi brat Neno.
Sposobnim se pokazao i Miljenko Pivac, sin najstarijeg brata, pokojnog Tonćija, koji je naslijedio očev dio kompanije i preuzeo važan dio poslovanja Mesne industrije Pivac. Miljenko Pivac, rođen 1979., vrstan je menedžer, govori nekoliko stranih jezika.
Što se pak tiče priče o Krašu i preuzimanju te poznate firme, prema riječima Marka Pivca, cijelu tu dugoročnu igru Pivci su odigrali vrlo pametno. “Pokojni Tonći, najstariji od braće Pivac, meni je govorio da su oni odavno imali dionice u Krašu, ali dividendu nikada nisu dizali, pretvarali su je u dionice i tako je njihov udio u vlasništvu Kraša stalno rastao”, otkrio je Marko Pivac, naglašavajući veliku ulogu najstarijeg od braće, pokojnog Tonćija. Unatoč tome što je bio lošeg zdravlja zadnjih 10-15 godina, on je bio toliko u poslu da je i jako bolestan želio sve pratiti.
“Braća su ga htjela zaštititi od posla, malo umiroviti, ali on nije mogao bez toga. Kad su prije 20-ak godina počeli graditi sušionicu pršuta u Zavojanima, svako malo dolazio bi i raspitivao se o tome kako napreduju radovi, sve je htio znati i vidjeti”, kazao je Marko Pivac i dodao da su braća Pivac s partnerima gradila i stanove za tržište u Makarskoj i Solinu. Usto su vlasnici hotela, PPK Karlovac, Vajde itd.
Grupa Pivac danas je vodeći proizvođač, prerađivač ali i uvoznik mesa u Hrvatskoj. Imaju dvije velike farme bikova u Pitomači i Karlovcu a kako se kompanija sama hvalila imali su godišnje prihode i do 500 miliona eura.