Ukrajinsko ministarstvo obrane saopćilo je jučer kako je na frontu poginuo poznati ukrajinski filmski montažer Viktor Onisko, koji je radio na filmovima “The Stronghold”, “The Rising Hawk” i “Viddana”. Ranije je tokom ruske agresije Ukrajina izgubila još niz važnih kulturnih radnika i umjetnika, koji su svoje profesije morali zamijeniti odlaskom na prvu crtu rata kako bi branili zemlju
Ukrajinski PEN centar objavio je listu poginulih umjetnika koji su stradali otkako je počela ruska agresija na tu zemlju (lista se neprestano apdejta). Među poginulim i smaknutim umjetnicima nalaze se imena zaslužnih baletana, dirigenata, reditelja, pjesnika, pisaca, restauratora i profesora. Neki od njih su u godini početka ruske agresije bili na vrhuncima svojih karijera, neki su bili sasvim mladi umjetnici u nastajanju, dok su mnogi bili iskusni kulturno-umjetnički radnici koji su svojim radom nosili kulturu čitave zemlje.
U nastavku prenosimo njihova imena, jedinice, datume i mjesta smrti te načine pogibije.
Dana 22. decembra objavljeno je da je poginuo Oleksandr Snihurovskyi, glumac kijevskog pozorišta Crni kvadrat (Black Square theater). Stradao je na frontu u blizini Bahmuta. Dugo je živio u Kaliforniji, ali se vratio u Ukrajinu nakon početka ruske agresije. Oleksandr Snihurovskyi po dolasku u rodnu zemlju prvo je postao dobrovoljac, a kasnije i vojnik.
Ukrajinski filmski reditelj Oleh Bobalo-Yaremchuk poginuo je 20. decembra na frontu, također kod Bahmuta. Bio je komandant prvog minobacačkog voda i borio se s 23. bataljonom. Oleh Bobalo-Yaremchuk rođen je u Lavovu, a režirao je brojne televizijske filmove, reklame, TV projekte te je bio i autor igrano-dokumentarnog filma o Ukrajini “Heart of the Universe” i filma “Ukrainian Cinema: Becoming” (2021).
Dana 19. decembra ubijen je i Serhiy Shkvarchenko, nositelj priznanja za zaslužnog umjetnika Ukrajine i slavni plesač Ukrajinskog nacionalnog folklornog ansambla Pavla Virskog. Stradao je tokom minobacačkog granatiranja na frontu, a branio je Ukrajinu u redovima Oružanih snaga.
Dana 7. decembra život je, braneći Ukrajinu, izgubio i komičar i televizijski voditelj Yaroslav Harkavko. Bio je član poznatog ukrajinskog humorističnog kolektiva League of Laughter, a odmah s početkom ruske agresije stupio je u redove Oružanih snaga Ukrajine.
Dana 29. novembra saznalo se da je tokom ruske agresije na Ukrajinu stradao i historičar te profesor na Nacionalnom sveučilištu Ivan Ohienko Kamianets-Podilskyi, Vadym Stetsyuk. Mladi profesor ubijen je na frontu. Predavao je historiju i bio istraživač u Državnom historijskom muzeju Kamianets-Podilskyi, a autor je više od 120 naučnih radova.
Dana 28. novembra DNK ekspertiza potvrdila je da je tijelo pronađeno u grobnici broj 319. u šumi kraj Izjuma tijelo ukrajinskog pisca Volodymyra Vakulenka. Vijest da je ukrajinski pisac, aktivista i volonter Volodymyr Vakulenko otet u blizini Izjuma u okupiranoj regiji Harkov, zajedno sa sinom Vitalijem, prvi put se pojavila u aprilu. Kasnije se saznalo da je Volodimirov sin pušten, ali ni njegovi rođaci ni prijatelji nisu mogli doći do njegovih roditelja u okupiranom selu Kapitolivka; stoga nisu bile dostupne informacije o tome gdje se čovjek nalazi. Vakulenkovi roditelji konačno su locirani u septembru, nakon što su oružane snage Ukrajine oslobodile Izjum i njegova predgrađa. Tada se saznalo i da su ruski okupatori prvi put ušli u dom pisca Volodimira Vakulenka 22. marta. Porodici su odmah oduzeti telefoni i dokumenti “na provjeru”, a pregledana je i Vakulenkova literatura iz kućne biblioteke. Sljedećeg dana Rusi su odveli pisca i njegovog sina Vitalija, kojem je dijagnosticiran autizam. Okupatori su Vakulenka skinuli kako bi mu pregledali tetovaže i izudarali ga. Sljedećeg dana Volodimiru i njegovom sinu dopušteno je da se vrate kući. Tada je Vakulenko odlučio zakopati svoj ratni dnevnik ispod trešnje u vrtu. Oko 11 sati 24. marta, autobus označen znakom Z dovezao se do kuće u kojoj je Volodymyr Vakulenko živio sa svojim sinom i ocem. Ruski agresori su ga strpali u autobus i odvezli u pravcu Izjuma. Niko od Vakulenkove rodbine od tada ga nije vidio niti čuo za njega.
Dana 17. novembra saznalo se da je Serhiy Myronov, kijevski turistički vodič, aktivista, restaurator i autor bloga Vanishing Kyiv, ubijen na frontu. Prije ruske agresije na Ukrajinu on je o svom trošku obnavljao historijska vrata i prozore na starim kijevskim kućama. Od početka ruske invazije, Serhiy je branio Kijev u sastavu 241. brigade teritorijalne obrane. Teško je ranjen na istoku Ukrajine, štiteći saborce. Od zadobivenih rana preminuo je u bolnici.
Dana 15. novembra, 26-godišnji baletan Vadym Khlupianets ubijen je metkom neprijateljskog snajpera u blizini Bahmuta. Rođen je 4. juna 1996. u Donjecku, a napustio je taj grad 2014. Diplomirao je na Kijevskom koreografskom fakultetu, a 2015. počeo je raditi u Kijevskom nacionalnom akademskom operetnom pozorištu. Uživao je u sportu i igrao fudbal i šah. Na početku ruske invazije na Ukrajinu dobrovoljno se pridružio teritorijalnoj obrani, a potom i Legiji slobode Nacionalne garde Ukrajine. Prije nego što je ubijen borio se na prvim crtama u Rubižnom, Severodonjecku, Lisičansku i Zajcevu.
18. novembra ukrajinski historičar Yurii Kostyk također je ubijen na frontu. Bio je student Nacionalnog univerziteta Ivan Franko u Lavovu, a nakon završetka studija radio je na Nacionalnom medicinskom univerzitetu Danylo Halytsky u Lavovu. Predavao je povijest Ukrajine na engleskom jeziku za strane studente. Nakon toga je bio istraživač u Lavovskoj nacionalnoj naučnoj biblioteci Ukrajine nazvanoj po Vasiliju Stefanyku. Branio je Ukrajinu u Donjeckoj i Luganskoj regiji od 2014. godine, a bio je i komandant čete. Godine 2016. potpisao je ugovor s Oružanim snagama Ukrajine. U decembru 2021. Yurii Kostyk je bio odlikovan i ordenom za “hrabrost, odanost ukrajinskom narodu i savjesno obavljanje dužnosti”.
Dana 13. oktobra pojavila se informacija da su ruski okupatori ustrijelili dirigenta Hersonske filharmonije Jurija Kerpatenka. Ubili su ga u vlastitoj kući u okupiranom Hersonu jer je odbio sarađivati . Sve veze s njim bile su izgubljene još u septembru. Jurij Kerpatenko bio je ukrajinski dirigent, harmonikaš i šef-dirigent Hersonskog glazbeno-dramskog kazališta nazvanog po Mikoli Kulišu.
Dana 5. novembra pojavila se i vijest o smrti cijenjenog historičara i arheologa Viacheslava Zaitseva na prvoj crti ratišta u regiji Donjeck. Bio je voditelj odjela za informisanje i izdavaštvo Nacionalnog parka Khortytsia i zamjenik gradskog vijeća u Zaporižju u posljednja dva mandata. U martu 2014. Viacheslav je mobilizovan u redove Oružanih snaga Ukrajine. Branio je zračnu luku Donjeck, gdje je bilo zapaženo njegovo učešće u borbama u Južnom krugu i Debaljcevu. Dva puta je ranjen. Za vojne zasluge odlikovan je Ordenom za hrabrost III. stepena.
Dana 12. septembra, 47-godišnji Oleksandr Shapoval, zaslužni umjetnik Ukrajine i baletni solist Nacionalne opere, poginuo je u bici kod Majorska u Donjeckoj regiji. Nastupao je u predstavama “Carmen”, “Juliju Cezaru” i dr. 25. februara pristupio je teritorijalnoj obrani, a potom je djelovao u minobacačkom vodu u redovima Oružanih snaga Ukrajine.
20. augusta ukrajinski muzičar i vojnik Roman Barvinok-Skrypal poginuo je na frontu. U redove Oružanih snaga stupio je 2016., skrivajući zdravstvene probleme zbog kojih ranije nije bio mobilizovan. Bio je i ranjen u martu, ali čim se oporavio vratio se na front. S vremena na vrijeme, pišu ukrajinski mediji, u rovovima bi – nakon što je pucao iz mitraljeza – uzeo svirati violinu. “Kad je svirao, bilo je trenutaka kad bi prestala paljba, jer su ga slušali i ukrajinski vojnici, ali i neprijatelji”, napisala je oficirka Oružanih snaga Ukrajine, Olena Bilozerska, o Romanu nakon njegove pogibije. Prema nekim medijskim napisima, tokom ruske agresije na Ukrajinu poginuo mu je i otac.
Dana 9. augusta pojavila se vijest i da je pjesnik i vojni službenik Artem Dovhopoly ubijen na prvoj crti ratišta u regiji Donjeck. Do 13. februara služio je po ugovoru u Službi državne granične straže Ukrajine. Artemov ugovor istekao je 11 dana prije krvave ruske invazije. Dobrovoljno se pridružio 58. brigadi koja je štitila istok Ukrajine, a imao je samo 28 godina.
Dana 28. juča u borbi s ruskim okupatorima poginuo je i autor himne Kolomijske 10. brdsko-jurišne brigade, zapovjednik voda, pjesnik Glib Babich. Bio je poznata javna ličnost, intelektualac i autor više od 500 pjesama, od kojih su mnoge bile i inkantirane. Babichova zbirka poezije “Pjesme i pjesme” objavljena je 2021. Kao vojnik, prošao je pet godina rata i šest borbenih rotacija.
Dana 29. juna ukrajinsku je javnost zatekla i vijest da je Roman Zhuk, fotograf, snimatelj i aktivista za zaštitu okoliša iz Mukačeva, ubijen na prvoj crti fronta.
Dana 28. juna saznalo se i da je filmski pirotehničar i reditelj akcijskih scena Oleksandr Suvorov također poginuo braneći Ukrajinu.
Na dan 7. juna, Ilya Chernilevskyi, pjesnik, scenarist, muzičar i prevodilac ubijen je u području Avdiivka tokom minobacačkog granatiranja. Otišao je na front kao dobrovoljac, a 7. juna svaka veza s njim bila je izgubljena. Informacija o njegovoj smrti objavljena je 13. juna. Ilya Chernilevskyi bio je sin poznatog pjesnika, filmskog redatelja i člana ukrajinskog PEN-a Stanislava Chernilevskyija.
Dana 23. aprila, dvije mlade glumice iz lokalnog pozorišta Concept (Concept Theater), Elizaveta Ochkur i Sonya Amelchikova, ubijene su tokom agresorskog granatiranja stambenih četvrti Mariupolja. Obje su igrale Lucy u predstavi “Lav, vještica i ormar”, temeljenoj na knjizi iz serijala “Hronike Narnije”.
Dana 3. aprila reditelj Mantas Kvedaravičius ubijen je u okupiranom Mariupolju. Godine 2016. režirao je film “Mariupolis” o ratu u Donbasu,a premijera je bila održana 2016. na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu. Mediji su nakon njegove pogibije pisali kako je nagrađivani reditelj stradao od ruske granate “dok je pokušavao napustiti Mariupolj”. U intervjuu za Odessa Review iz 2016., reditelj je rekao da svojim filmskim radom želi uhvatiti “kako obični ljudi nastavljaju sa svakodnevnim životom samo nekoliko koraka od ratne zone, pucnjeva, eksplozija i smrti.” Kada je godine 2022. započela ruska agresija na Ukrajinu, Mantas Kvedaravičius vratio se u Ukrajinu iz Ugande gdje je snimao igrani film. Odmah je otišao u Mariupolj, u srce rata, kako bi bio s ljudima koje je upoznao i snimio 2015. godine. Nakon njegove smrti, njegovi producenti i saradnici uložili su svu svoju snagu u sakupljanje njegovih posljednjih snimaka. Rezultat je film “Mariupolis 2”, koji s velikom snagom prikazuje život koji se nastavlja u tom razrušenom gradu usred rata, stalnog bombardovanja i stradavanja civila. Film je premijeru imao nedavno u Cannessu.
Dana 6. marta 33-godišnji ukrajinski glumac i TV voditelj Pavlo (Pasha) Lee poginuo je braneći Irpin. Odbrambenim snagama pridružio se 1. marta, a poginuo je, kako pišu ukrajinski mediji, spašavajući djecu tokom evakuacije. Pavlo je prema istim napisima tokom izvlačenja obukao pancirku na dijete koje je nosio, a tokom akcije bio je smrtno ranjen. Pokopan je kao heroj u Vorokhti u Ivano-Frankovskoj regiji 18. marta. Kao voitelj, Lee je bio aktivan na ukrajinskom Dom kanalu, dok je kao glumac bio poznat po ulogama u mnogim ukrajinskim filmovima. Radio je i kao voice-over artist.
Čitavu listu poginulih ukrajinskih kulturnih radnika i umjetnika tokom ruske agresije na tu zemlju pronađite na linku ukrajinskog PEN centra.