Teška borba za život onkoloških pacijenata dodatno je otežana zbog nedostatka citostatika koji su im potrebni za liječenje. Sa ovim problemom suočava se i Edin Kahrić koji iz Travnika dolazi na liječenje u Sarajevo, piše BHRT.
“Nemamo u Travniku konkretno za ovu moju bolest doktora, već moram u Sarajevo dolaziti, to nije jeftino. Tablete isto, tražim, nema nabaviti kod nas, preko prijatelja. I ja ganjam, trčim, gdje god dođeš vrata su poluzatvorena”, priča nam Edin.
Sličan problem Kahrićevom imaju dvije hiljade pacijenata koji su na listama čekanja, odnosno, kako ih sami pacijenti zovu – listama smrti, jer za određene medicinske usluge ili tzv. skupe lijekove čekaju mjesec do godinu dana, pa čak i više. Federalni Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja ima rješenje, a to je refundacija troškova za lijekove, navode iz Udruženja “Renesansa”.
“Međutim, problem je u tome ako država nije u stanju da nabavi neki lijek, kako onda prebacuju tu odgovornost na pojedince, odnosno na samog pacijenata da on nabavlja, a bez obzira na refundaciju, da li se iko pita da li pacijent u datom trenutku ima dovoljno novaca da plati lijek, jer bi on trebao izdvojiti dostatne novce da plati, da obezbijedi sebi lijekove i onda da čeka kada i ako će mu fond refundirati”, pojašnjava Enida Glušac iz Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke Renesansa.
Iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu ističu da je problem nedostatka prisutan u cijelom svijetu zbog nedostatka repromaterijala za proizvodnju citostatika.
“U suštini Klinički centar ne nabavlja citostatike, ali imamo izvanrednu saradnju sa Fondom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine koji u suštini kupuju citostatike. Mi smo ti koji ordiniramo pacijentima i naravno da smo mi najviše na udaru. Cijeli lanac nam je ne mogu reći problematičan. Jednostavno zbog tog nedostatka lijekova mi imamo probleme i svi pacijenti, da tako kažem, pate”, ističe Alen Pilav, v.d. direktora KCUS-a.
Građani koje smo anketirali nisu iznađeni viješću o nedostatku citostatika, smatraju da je i ovaj problem finasijske prirode.
Citostatici nedostaju. Pacijenti, kao što kaže naš sagovornik sa početka priloga, ganjaju, snalaze se, ukoliko su u finansijskoj mogućnosti. A šta ako i kada nisu?