Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi, i Bog ih sve poziva da budu sveti.
U židovstvu je bilo poznato štovanje grobova svetih, a tada su bila važna dva groba, grob proroka Izaije pored ribnjaka Siloe i Zaharijin grob u dolini Cedrona.
Od ranog jutra vjernici obilaze groblja, paljenjem svijeća i molitvom prisjećaju se svojih najmilijih koji više nisu živi.
Tokom dana biće služene svete mise i na grobljima i u crkvama.
Sutra je Dušni dan, dan sjećanja na mrtve. Po hrišćanskoj tradiciji, ta dva dana u godini vjernici jačaju i svoju vjeru u zagrobni život i Božju nagradu.
Pored molitvi za duše svojih dragih pokojnika, vjernici za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima.