Dopustio je svijetu da vjeruje kako je pristao na dvosedmičnu pauzu kako bi Iran mogao nastaviti pregovore. A onda je ipak naredio bombardiranje.
Ključan adut
BBC analizira kako se pojavljuje obrazac: najpredvidljivija stvar kod Trampa je njegova nepredvidljivost. Mijenja mišljenje. Protivrječi sam sebi. Nedosljedan je.
-Uspostavio izrazito centraliziran sistem donošenja politika, vjerojatno najcentraliziraniji, barem u području vanjske politike, još od Richarda Nixona. I to čini političke odluke ovisnima o Trampovom karakteru, njegovim preferencijama i temperamentu – kaže Piter Trubovic (Peter Trubowitz), profesor međunarodnih odnosa na Londonskoj školi ekonomije.
Tramp je tu nepredvidljivost pretvorio u političko oruđe; učinio ju je ključnim strateškim i političkim adutom. Podigao ju je na razinu doktrine. A sada osobina ličnosti koju je donio u Bijelu kuću pokreće vanjsku i sigurnosnu politiku. To preoblikuje svijet.
-Politolozi to nazivaju “Teorijom ludaka” — kad lider pokušava uvjeriti protivnika da je temperamentno sposoban učiniti bilo što, kako bi iznudio ustupke. Ako se koristi uspješno, može biti oblik prisile, a Tramp vjeruje da mu donosi rezultate, stavljajući američke saveznike tamo gdje ih želi.
No, je li to pristup koji može funkcionirati protiv neprijatelja? I postoji li mana u tome da, umjesto da bude varka osmišljena za obmanu protivnika, zapravo počiva na dobro poznatim i dokumentiranim crtama njegova karaktera, što na kraju njegovo ponašanje čini predvidljivijim?- navodi BBC u analizi.
Napadi, uvrede i zagrljaji
Tramp je svoj drugi mandat započeo zbližavanjem s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i kritikama američkih saveznika. Kanadu je uvrijedio rekavši da bi trebala postati 51. američka savezna država.
Rekao je i da je spreman razmotriti upotrebu vojne sile za aneksiju Grenlanda, autonomnog teritorija američkog saveznika Danske. Također je izjavio da SAD treba ponovno preuzeti vlasništvo i kontrolu nad Panamskim kanalom.
Serija procurjelih poruka otkrila je kulturu prezira prema evropskim saveznicima u Trampovoj Bijeloj kući.
-U potpunosti dijelim tvoje gađenje prema europskim džabalebarošima – napisao je američki ministar odbrane Pete Hegseth svojim kolegama, dodavši: “JADNO.”
U Minhenu početkom ove godine, Trampov potpredsjednik JD Vens (Vance) izjavio je da SAD više neće biti garant evropske sigurnosti.
To je izgledalo kao prekid tradicije duge 80 godina transatlantske solidarnosti.
-Ono što je Tramp učinio jest da je ozbiljno doveo u pitanje vjerodostojnost američkih međunarodnih obveza. Bez obzira na to kakav dogovor te zemlje [u Evropi] imaju sa Sjedinjenim Državama, bilo o sigurnosti, ekonomiji ili nečemu drugome, sada je sve podložno pregovorima u svakom trenutku. Imam dojam da većina ljudi u Trampovom krugu misli da je nepredvidljivost dobra stvar jer omogućuje Donaldu Trampu da iskoristi američki utjecaj za maksimalnu korist…- kaže prof. Trubovic.
Trampov pristup donio je rezultate. Samo prije četiri mjeseca, Sir Keir Starmer rekao je u Donjem domu da će Britanija povećati izdvajanja za odbranu i sigurnost s 2,3 % BDP-a na 2,5 %.
Prošlog mjeseca, na samitu NATO-a, to je povećanje naraslo na 5 %, a sad ga slijede i sve ostale članice Saveza.
Predvidljivost nepredvidljivosti
Tramp nije prvi američki predsjednik koji koristi Doktrinu nepredvidljivosti. Godine 1968., kad je predsjednik Richard Nixon pokušavao okončati rat u Vijetnamu, naišao je na tvrdoglavog neprijatelja.
-U jednom trenutku Nixon je rekao svom savjetniku za nacionalnu sigurnost Henryju Kissingeru: ‘Trebao bi reći sjevernovijetnamskim pregovaračima da je Nixon lud i da ne znaš šta bi mogao učiniti, pa je bolje da se dogovore prije nego što stvari potpuno izmaknu kontroli’. To je teorija ludaka- objašnjava Michael Desch, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Notre Dame.
Julie Norman, profesorica politike na University College London, slaže se da sada postoji Doktrina nepredvidljivosti.
-Vrlo je teško znati šta će se dogoditi iz dana u dan. A to je oduvijek bio Trampov pristup – kaže ona.
Tramp je vješto iskoristio svoju reputaciju nepredvidivosti kako bi preoblikovao transatlantske odnose u sektoru odbrane. Čini se da su ga neki evropski čelnici nastojali zadržati na svojoj strani laskanjima i popuštanjem.
Prošlomjesečni samit NATO-a u Hagu bio je prava demonstracija ulizivanja. Generalni sekrtera NATO-a Mark Rute (Rutte) ranije je poslao Trampu poruku (započevši je s ‘Dragi Donalde’), koju je on kasnije objavio.
A govoreći o skoroj najavi da su se sve članice NATO-a složile povećati izdvajanja za odbranu na 5 % BDP-a, dodao je: ‘Ostvarit ćeš nešto što nijedan predsjednik desetljećima nije uspio.’”
Entoni Skaramuči (Anthony Scaramucci), koji je bio Trampov direktor komunikacija u prvom mandatu, rekao je: “Gospodine Rute, on vas pokušava osramotiti. Doslovno sjedi u Air Force One i smije vam se.”
I tu možda leži slabost u srži Doktrine nepredvidljivosti: djelovanja saveznika možda se temelje na ideji da Tramp žudi za obožavanjem. Ili da traži kratkoročne pobjede, dajući im prednost nad dugim i složenim procesima.
-Ostaje pitanje može li Doktrina nepredvidljivosti, odnosno Teorija ludaka, djelovati protiv neprijatelja-stoji u analizi BBC-ja.
Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski, saveznik kojeg su Trump i Vance oštro ukorili u Ovalnom uredu, kasnije je pristao SAD-u dati unosna prava na iskorištavanje ukrajinskih mineralnih resursa.
Željeni učinak
S druge strane, Vladimir Putin očito ostaje imun na Trampov šarm i prijetnje.
A Iran? Tramp je svojoj glasačkoj bazi obećao da će okončati američko sudjelovanje u “vječnim ratovima” na Bliskom istoku. Njegova odluka da napadne iranske nuklearne pogone izazvala je možda najnepredvidljiviji potez njegovog drugog mandata dosad. Pitanje je hoće li imati željeni učinak.
Bivši britanski ministar vanjskih poslova Viljam Hag (William Hague) smatra da će postići upravo suprotno: učinit će Iran sklonijim, a ne manje sklonim, nabavi nuklearnog oružja.
Jedan od vjerojatnih scenarija je konsolidacija Islamske Republike, smatra Mohsen Milani, profesor politike na Univerzitetu Južne Floride i autor knjige “Iran’s Rise and Rivalry with the US in the Middle East.”
Gledajući unaprijed, nepredvidljivost možda neće djelovati na protivnike, ali ostaje nejasno može li se dugoročno održati promjene koje je izazvala među saveznicima.
Iako moguće, ovaj proces temelji se uvelike na impulsu. Postoji i bojazan da bi SAD mogao biti percipiran kao nepouzdan posrednik.
Njemački kancelar Friedrich Merz, primjerice, rekao je da Evropa sada mora postati operativno neovisna o SAD-u.
-Važnost kancelarove izjave jest u tome što priznaje da se američki strateški prioriteti mijenjaju. Neće se vratiti na staro stanje prije Trampovog dolaska na vlast. Zato, da, Evropa će morati postati operativno neovisnija-smatra prof. Trubovic, piše BBC.