Bivši potpredsjednik Chen Chien-jen nedavno se vratio iz Vatikana, gdje je predstavljao Tajvan na Franjinoj sahrani. No, ovaj predani katolik nada se da ga neće ponovo poslati da dočeka nasljednika. Umjesto toga, zalaže se da to bude predsjednik Tajvana Lai Ching-te.
“Molili smo se za mogućnost da dr. Lai prisustvuje inauguraciji novog pape“, rekao je Chen za Guardian u Taipeiju.
Razlog zbog kojeg Lai nije prisustvovao sahrani nije potvrđen, ali se mnogo nagađa – a sve pretpostavke uključuju Peking. Vatikan je jedna od samo 12 vlada koje priznaju Tajvan kao nezavisnu državu, i jedina u Evropi. Predsjednici Tajvana su prisustvovali sahrani pape Ivana Pavla II i prvoj misi pape Franje. No, u godinama koje su uslijedile, geopolitički položaj Tajvana postao je sve složeniji.
Komunistička partija Kine tvrdi da je Tajvan kineska provincija i obećala je da će ga pripojiti – i silom, ako bude potrebno. U međuvremenu koristi svoj globalni utjecaj kako bi spriječila tajvansku vladu – koju naziva “separatističkom” – da se pojavljuje na međunarodnoj sceni, te je ubijedila mnoge saveznike Tajvana da prekinu odnose i priznaju Peking. Mnogi posmatrači vjeruju da se upravo to dešavalo i u vezi s Vatikanom prilikom sahrane pape.
Nakon što je objavljena vijest o smrti pape Franje, Tajvan je brzo izrazio saučešće. Zamjenik ministra vanjskih poslova Wu Chih-chung tada je javno rekao da je “najvažniji cilj” Tajvana da predsjednik predvodi delegaciju na sahrani. No, svega nekoliko sati kasnije, objavljeno je da će Chen – koji je Franju sreo šest puta i bio član Papinske akademije nauka – predstavljati Tajvan kao “najbolji izbor u datim okolnostima”, nakon razgovora s Vatikanom.
Širile su se spekulacije da je Vatikan odbio Lajev dolazak – ili barem zatražio da ne bude poslan – pod pritiskom Kine. Ni Taipei, ni Peking, ni Vatikan nisu željeli komentarisati.
Peking je relativno kasno izrazio saučešće – to se dogodilo na konferenciji za novinare, kada je portparol Ministarstva vanjskih poslova odgovarajući na pitanje o Vatikanu istakao i da je Tajvan “neotuđivi dio Kine”. Kina također nije poslala nikoga na sahranu, što je dodatno potaknulo spekulacije da Vatikan nije pristao da isključi tajvansku delegaciju.
“Znali smo da će [sahrana] biti glavobolja, znali smo da će Kina tražiti da Tajvanu ne bude dozvoljeno prisustvo, i znali smo da Vatikan to ne može odbiti, ali isto tako ne može odbaciti Tajvan kao diplomatskog partnera, posebno zato što tamo ima katolika“, rekao je Michel Chambon, istraživač sa Nacionalnog univerziteta Singapura.
Prisustvo Tajvana na ovakvim događajima nije samo stvar poštovanja važnog trenutka za bliskog saveznika. To je i rijetka prilika za susrete sa svjetskim liderima u trenutku kada Tajvan traži što više globalne podrške kako bi odvratio kinesku agresiju.
Chen ne zna tačno s koliko se stranih lidera i zvaničnika susreo tokom sahrane, ali kaže da ih je bilo mnogo. “Na Trgu sam imao priliku da se sretnem, na primjer, s predsjednikom Bidenom iz SAD-a, kao i sa specijalnim izaslanicima iz Japana, Tajlanda, Južne Koreje – previše ih je da sve nabrojim. Bila je to dobra prilika da razgovaramo s predstavnicima vlada zemalja koje dijele naše vrijednosti“, rekao je za Guardian. “Sa svim našim prijateljima dijelimo isto razmišljanje i svi cijenimo stabilnost, sigurnost i prosperitet u regionu“, rekao je Chen. “Nadamo se da možemo očuvati slobodu i otvorenost Indo-Pacifika“.
Za Vatikan, Tajvan je važan partner Crkve, iako je dom za samo 0,02% svjetskih katolika. “To je most-crkva”, rekao je Chen. Do prije desetak godina, kada su tenzije između Kine i Tajvana postale prevelike, kineski svećenici i časne sestre tiho su dolazili u tajvanske bogoslovije i univerzitete na teološku edukaciju na svom jeziku.
Papa Franjo je posebno pažnju posvetio kineskim katolicima širom Azije. Njegova oproštajna homilija završila se molitvom na mandarinskom jeziku – jedinom azijskom jeziku koji je tom prilikom korišten. Procjenjuje se da u Kini ima oko 12 miliona katolika, a Franjo je postigao značajan napredak u pregovorima s Pekingom kako bi se osigurale njihove vjerske slobode, uključujući sporazume o imenovanju biskupa.
“Ne znamo hoće li novi papa voljeti Kinu kao Franjo“, rekao je Thomas Tu, stručnjak za vatikansku diplomatiju sa Nacionalnog univerziteta Chengchi u Tajvanu. „Ali mislim da Vatikan želi zadržati to nasljeđe.“
Pitanje je, međutim, hoće li to nasljeđe doći na račun diplomatskog statusa Tajvana. Chen razumije da je situacija kompleksna: “Sveta Stolica mora dobiti uvjeravanja o vjerskim slobodama [od Pekinga] kako bi zaštitila sve svoje ovce u Kini, kao veliki pastir. To je veliki pritisak“.
Chambon kaže da je papa Franjo uspješno balansirao oba odnosa, jačajući veze s Kinom, a da pri tome nije narušio odnose s Tajvanom. “Sveta Stolica ne želi napustiti nijednu grupu katolika na svijetu, uključujući i Tajvan“, rekao je. “Uspjela je manevrirati i oduprijeti se pritiscima iz Pekinga da prekine zvanične veze“.
Tajvanska vlada kaže da još uvijek planira sastav delegacije i nije potvrdila hoće li je voditi Lai. Chambon misli da Vatikan vjerovatno priželjkuje da se Chen vrati.
Dodao je: “Vatikan ne želi potpuno odbaciti Tajvan… Mislim da žele nešto poput situacije sa sahranom – želimo delegaciju, ali ne želimo isprovocirati Peking“.