Da li si zadovoljna kako je prošla nova balada „Nikad nećeš znati?“
„Prezadovoljna sam svojom novom pjesmom. Ja to ne kažem za svaku svoju pjesmu. Dešava se da objavim pjesmu i kažem „Nisam nešto zadovoljna kako je prošla“, stvarno sam realna i uvijek budem. Ovu pjesmu sam čuvala tri godine, i spot i pjesma su bili gotovi prije tri godine. Čuvala sam je za album, da bude noseća, ali pošto sam sa organizacijom slaba, sjela sam sa pi-arkom i dogovorili smo se da sada pustimo pjesmu“.
Koliko ti znači iskreno prijateljstvo sa Jovanom Pajić?
„Puno mi znači, zato što je to rijetkost na estradi, da se ljudi zaista nađu i prepoznaju. Imamo primer Goca Božinovska i Zlata Petrović, koliko godina se druže. Jovana i ja se znamo 20 godina i kada sam došla u Beograd sa 13 godina, živjela sam kod nje u kući sa njenim roditeljima. Prihvatili su me kao svoje dijete, i dan danas sam im zahvalna na tome“
„Bila sam sada u emisiji sa Jovanom i mnogo mi je bilo drago. Čak, samo kada sam čula da gostujem sa njom bila sam presrećna. Pale su malo i suzice kada su nam puštali snimke iz takmičenja, to me je razgalilo zato što sam se sjetila tih lijepih vremena i koliko je sve bilo bezbrižno. Bili smo jako mladi i samo smo želeli da pjevamo. Nismo znali ni šta je novac, da li se tu zarađuje, ni ništa. Dogovorile smo se u emisiji da snimamo duet“.
Koliko si ponosna i na njene hitove kao što su „Ludilo moje“ i „Prezime se briše“?
„Mnogo mi je drago zbog nje. Njeno mjesto pod suncem je nju čekalo i što se kaže, uvijek se dešava sve u pravo vrijeme i kada treba. Volim da kažem da sve bude onako kako Bog posloži kockice i sada je njen trenutak da zasija u svom pravom svjetlu, zato što je pretalentovana“.
Kakve te emocije vežu kada pomisliš na Grand produkciju?
„Skoro me je Lepa Brena zvala da mi pokloni svoj novi proizvod. To još uvijek nije izašlo u javnost, ali je strava i za žene i za muškarce. Poslala me je u Grand produkciju na Bežanijsku kosu u kancelariju da pokupim taj poklon. Nisam bila tamo 10 godina i kada sam sada ušla, počela sam da plačem. Zato što su me sve te prostorije podsjetile na to kada smo počinjali. Tu smo se sastajali sa Žikom i sa Saletom, smišljali koje ćemo pjesme pjevati u takmičenju, družili se, jeli pice, smijali, plakali. Tu smo proveli jedan dio našeg života i onda sam morala da uđem u svaku prostoriju. Čak sam i djevojku koja radi gore zamolila da mi otključa studio koji više i nije muzički studio, samo da uđem da se prisjetim tog osjećaja, jer sam baš u tom studiju snimila prvu pjesmu i fino sam se isplakala.“
Kakav je Saša Popović privatno?
„Sale se prema svima nama uvijek postavljao kao tata. Ja za tog čovjeka nikad nisam imala ružnu reč da kažem i on to zna, zato što se čujemo. Uvijek je pitao mene i moju mamu kada dođemo iz Kruševca „Da li vam trebaju pare, da li ste imale za autobusku kartu?“. Tad se nije imalo, nije bilo lako. Mama je pozajmljivala za autobusku kartu da bih došla u Beograd. Brinuo se o nama, našao nam je i smještaj na Bežanijskoj kosi gdje smo svi živjeli jedno vrijeme i za tog čoveka imam zaista samo riječi hvale“.
Koliko se sada razlikuju „Zvezde Granda“ od perioda kada si se ti takmičila?
„Razlikuje se po tome što mi nismo imali žiri, napetost, nekoga da nas kritikuje, poljuja samopouzdanje, nego smo se sami nosili sa tim. Kako smo se osjećali u tom trenutku, tako smo i radili, tako da je po meni bilo bolje“.
Da li si zaljubljena?
„Ne želim da pričam o privatnom životu, jer sam se toliko puta opekla. Želim samo da kažem da sam srećna, zadovoljna, nasmijana i nadam se da se ta nova energija vidi i osjeća.“