Upravo takvu pjesmu snimila je Suada Džanković Suki. Pjesmu povratka. Pjesmu onih koji su otišli „trbuhom za kruhom“, ali iz čijih srca Bosna nikad otišla nije.
„Vraćam se u Bosnu“ nije samo naslov. To je rečenica koju mnogi izgovaraju svake večeri pred san, tiho, da ih niko ne čuje.
Ovo nije pjesma o odlasku, nego o trajnom povratku koji se stalno odgađa. Nije ovo pjesma o putovanju avionom, niti o koferima na aerodromu. Ovo je pjesma o srcu koje se uvijek vraća. Amir Alađuz je stihovima i mlodijom dotakao ono neizgovoreno, a Sanel Džudža aranžmanom joj dao onu poznatu, bosansku težinu: mješavinu tuge, ponosa i nade. Suadin glas u ovoj pjesmi ne traži pažnju; on traži razumijevanje. Njen glas ne pjeva. On priča. Priča svima koji su Bosnu ponijeli u sebi kao neizlječivu nostalgiju. Posebnu težinu nosi i video spot, sniman na ulicama Sarajeva i aerodromu, mjestu gdje se uvijek nešto rastaje i nešto nada. Najemotivniji trenutak svakako je pojava njenog oca u spotu, tiha poruka da korijeni nikada ne nestaju, ma gdje bili.
Suada Džanković Suki već decenijama traje na muzičkoj sceni. Još od 1989. godine, od pjesme „Hej konobaru“, pa kroz albume: “Miljenica”, “Ko pjeva zlo ne misli”, “Dobro došla srećo moja”, “Deset godina”, “Stara avlija”… i godine, mijenjala se estrada, mijenjalo se vrijeme, ali je ostajala emocija. I upravo ta emocija danas, u „Vraćam se u Bosnu“, zvuči zrelije nego ikad i treća je pjesma koju je snimila u ovoj godini.
Mijenjala su se vremena, države, pasoši i granice, ali je ostala pjesma. I ostao je glas koji zna kako zvuči Bosna kad se sluša iz daljine. Ova pjesma njena je najličnija poruka do sada. Poruka svima koji su otišli da bi preživjeli, a ostali da bi se sjećali.
Ovo je pjesma za one koji će je slušati u kolima, na dugim autoputevima Evrope. Za one koji će je pustiti tiše, da ne vide suzu. I za one koji će, kad pjesma završi, reći sami sebi:
-Jednog dana… vraćam se u Bosnu!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.