Međutim kad takvo što napravi neki virtouz na svom instrumentu kakav sam ja ili neko od mojih kolega onda nikom ništa. Kao da mi nismo, kao najbolji ambasadari, predstavljali zemlju pod čijom smo zastavomnastupili. No, ne žalim zbog toga. Neki od uspjeha onih koji su dočekivani po trgovima poodavno su zaboravljeni, a moja djela i dalje žive. Jedno od njih jeste album “No more War” (Da ne bude više rata) koji se pojavio u izdanju američku produkcijske kuće “Parma Recordings” To je programska klasična instrumentalna muzika koja opisuje ratna dešavanja na našim prostorima ponukana stradanjima uVukovaru i Srebrenici, i odnosi se na kritiku svih zločina i stradanja u svijetu. Album je osvojio treće mjesto iz klasike na svjetskom natjecanju “Music World Awards”.
Pored “No more War” iza njega je i album “Bosna Why” koji je štampan tokom ratne 1994. godine. Autor je mnogih kompozicija među kojima su „Rapsodija za Srebrenicu“ i „Rapsodija za Vukovar“.
Sa svojom harmonikom pratio je brojne estradne zvijezde iz Regije. Iza njega su tri koncerta harmonika sa simfonijskim orkesttrom u zagrebačkoj sali Lisinski, u Splitu ispred Hrvatskog narodnog kazališta, u Gornjoj Stubici u dvorcu Oršić…
U suradnji s violinisticom Natalijom Stanisavljević objavio je pjesmu i spot “Hava Nagila”. Riječ je o fantastičnoj izvedbi tradicionalne hebrejske pjesme u aranžmanu Josipa Cvitanovića kod kojeg je pjesma i snimana i miksana. Mastering je napravio Mladen Malek, a produkciju pjesme potpisuje Zrinko Tutić.
Iskazao se i kao humanista. Naime, autorske naknade od „Rapsodije za Srebrenicu“ usmjerio je za obnovu Glazbene škole „Frana Lhotke“ u Sisku kroz akciju “Playlista za glazbenu školu Sisak”, te se tako uključio u humanitarnu akciju vezanu za saniranje posljedica zemljotresa u Hrvatskoj.
-U Hrvatskoj počinju da duvaju novi vjetrovi, nastavlja Semir Hasić. Ministrica za kulturu otklonila je neke prepreke i dala pristanak da se “Rapsodija za Vukovar”, konačno, izvede u ovom gradu, te uveliko pripremam sve ono što je neophodno za izvedbu Ratne Rapsodije i promociju albuma “No more War” u herojskom Vukovaru. Na žalost bosanskohercegovački mediji pišu o nekim harmonikašima, stranim i domaćim, a koji nisu postigli nikakve bitne svjetske uspjehe. Niko se od BiH političara nije sjetio da me primi a kamoli da mi uruči neku zahvalnicu, nagradu a još godine sam izdao jedan od prvih album u našoj zemlji “Bosna Why”.
-U jeku rata u BiH 1992.-1995. godine organizovao sam takmičenje “Prva harmonika BiH”, u sviranju harmonike bio prvak svijeta 1994 u Castellfidardu u Italiji, a poslijednje četiri godine sam u žiriju zakmičenja za izbor Prve harmonike svijeta. Izdao sam četiri knjige u čijem prilogu su četiri CD-a “Sammy keyboard methode”. Moja muzika se pojavljuje u više filmova, a u nekim od njih sam i igrao poneku ulogu. “Most na kraju svijeta” film redatelja Branka Ištvančića jedan je od onih koji imaju moj muzički pečat. Iza mene su mnogi uspješni koncerti, organizovani festivali, takmičenja, humanitarne akcije. Dobio sam mnoge nagrade, čak i pohvale njemačkog kancelara Helmuta Kohla, hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, svirao sam Papi Voitili, svirao u u Hong Kongu, Parizu, Beču, Rimu, Berlinu,Ženevi…
-Iza mene su brojna svjetska djela a nikako da me pozovu u moje Sarajevo da mi uruče neko priznanje, da izvedem “Rapsodiju za Srebrenicu” sa Sarajevskom filharmonijom. To bi bila velika poruka mira svijetuiz naše zemlje, pogotovo u ovom vremenu nemira i ratova… Nadati se da će moj vapaj čuti političari, ministri kulture, moje kolege sa Muzičke akademije u Sarajevu te me pozvati da izvedemo ovo moje svjetsko a naše nagrađivano djelo. Inače, iako imam 60 godina aktivan sam i danas. Sviram. Imam nastupe po dvorcima, crkvama, u vladi Hrvatske, sviram prilikom obilježavanja godišnjica osnivanja nekog grada,prilikom obilježavanja stradanja građana u Jasenovcu, gostujem po hrvatskim radio i TV kućama…
-Često me zovu. Imam svoj akustični ansambl “Od Baha do sevdaha” sa kojim dosta nastupam i sigurno sam jedan od najvećih ambasadora bosanskohercegovačke kulture. Izgleda da je sudbina nas umjetnika takva da će naša djela, tek kad umremo, ugledati pravu svjetlost dana. Inače, zadnjih godinu dana sam sa sinom Bejnaminom otvorio “Taxi firmu”. Imamo pet auta i isto toliko uposlenih vozača. U usponu smo. Konkurencija jeste velika no, nedamo se. Kad se neki od vozača umori i ja uskočim za volan. Vikendom obično sviram. Jedva čekam da se na nekom nastupu vidimo u Bosni i Hercegovini, da se sretnem sa dragim prijateljima i poznanicima, a posebno da sa generalom Ramizom Bajraktarevićempopijem kafu na Baščaršijskom trgu.
Inače, Semir Hasić Sammy, rođen je 1964. godine u Zenici i jedan je od najboljih harmonikaša na svijetu. Kruna njegove bogate, dugogodišnje, karijere bila je nagrada Svjetskog prvaka u sviranju harmonike 1994. godine na Svjetskom natjecanju harmonikaša u Italiji. Sviranjem se počeo baviti sa šest godina kada ga je obučavao dvostruki svjetski prvak u sviranju harmonike, Janez Goveduk.
Pohađao je Nižu muzičku i Srednju muzičku školu u Zenici, zatim na Muzičkoj akademiji u Sarajevu pohađao teorijsko-pedagoški smjer u klasi profesora Vinka Kraytmayera. Nakon toga završio je kompoziciju i dirigovanje u njemačkom gradu Wirzburgu gdje je stekao zvanje sveučilišnog profesora sastav i dirigiranje.
Svirao je na koncertima širom Evrope i SAD-a, za Papu Ivana Pavla II, kao i na koncertima raznih pop i rock muzičara na kojima je zbog svoje virtuoznosti na harmonici zaslužio nadimak “Mocart Balkana”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.