Te 1970. godine, kada je objavio prvu ploču “Mladost sam ti poklonio” sa pjesmama rahmetli ZaimaImamovića, Spase Beraka i Jovice Petkovića, Livnjak je uplovio u svijet estrade i u njemu ostao i opstao.
-Ispostavilo se da je ta prva ploča bila moj ulazak u svijet profesionalaca, kaže Omer Livnjak. Nisam jurio slavu, nego dobru pjesmu i mislim da me upravo to održalo sve ove godine unazad.
Iako nikada nije bio miljenik medija, njegove pjesme, kvalitetom i dopadljivom interpretacijom pronalazile su put do slušalaca i i svoje zasluženo mjesto na top-listama novokomponovane narodne muzike. Jedan je od rijetkih koji je karijeru gradio marljivim radom i dobrim pjesmama, a ne skandlima. Iza njega su više singlova i longplej ploča. Njegovi hitovi “Lejla”, “Hasanaginica”, “Odaju te oči”, “Osmnaga”, “He, hej mala”, “Amela”, “Malo varaš ti, malo varam ja”, “Ciganka” i druge i danas se pjevaju.
Tokom rata snimio je niz snažnih pjesama patriotskog karaktera, među kojima se posebno izdvaja “UBosni je pjesma vječna”. Najplodniju saradnju imao je Goranom Mišom Kurtovićem i Zlatkom Sijerićem te povremeno sa Avdom Bimbom Milićem, Halimom Košijem, Seadom Zubanovićem, Enverom Šadinlijom, potpisnikom ovih redova i drugima.
Mnogi kažu da su Vaše pjesme “bezvremenske”. Koja Vam je najdraža?
-Teško je izdvojiti, ali “Amela” ima posebno mjesto. To je pjesma koja me obilježila. Zanimljivo, moj prijatelj Omar Mehmedbašić iz grupe „Mjesečari“ uradio je rock obradu te pjesme. Drago mi je što je time dobila novi život i novu publiku, ljude koji ranije nisu ni obraćali pažnju na muziku kojom se ja bavim.
Ne bježite ni od sevdalinke. Šta ona znači za Vas?
-Sevdalinka je nešto autentično, nešto što je iz duše ovog naroda izašlo. To je naš kulturni DNK. Treba je čuvati kao što se čuva ono najvrednije i najdraže. Ne vjerujem da je novokomponovana muzika može ugroziti. Dobre pjesme ostaju, loše nestaju. I danas se stvaraju pjesme koje će opstati. Neke od njih su “Tebe nema”, “U Bosni je pjesma vječna”, “Nusreta”… i druge. Sve što ima dušu, trajat će.
Gdje najradije nastupate?
-Veliki koncerti imaju svoju čar, ali meni su draži manji prostori, gdje stane stotinjak ljudi koji su došli baš zbog mene. Tamo se osjeća emocija, pjeva se zajedno. To je suština muzike – zajedništvo.
A privatno? Ima li vremena za porodicu, prijatelje?
-Mora ga biti. Nikada nisam dozvoljavao da karijera ugrozi moj život. Čovjek ako želi normalno živjeti mra naći vremena za porodicu, prijatelje… Ja sam zato i na uštrb karijere pronalazio vremena. Zato su često pjesme išle ispred mene. Više volim kad publika zna moje stihove nego da me smatra nekakvom “veličinom”, a da ne zna šta pjevam.
Od 2004. godine Omer živi sa porodicom u Italiji. Tamo pronašao mir i novi ritam života. Kaže da je sretan zbog toga jer su iza njega ostala neka čudna vremena koja su „pogodila“ narodnu muziku. Nije „štancao“ albume sa novim pjrsmama. No, nije u potpunosti pobjegao od pjesme. Sa Elvidinom Krilićem Edom i njegovom ekipom sviraju i pjevaju od džeza, evregrina, sevdalinki, romanse, srbijanske i makednoskelijepe muzike, hrvatske narodne muzike, italijanskih klasika, te romske i bugarske muzike.
Razmišlja i o obilježavanju 50 godina karijere izdavanjem dvostrukog albuma – jednog sa svjetskim evergrinima koje pjeva na bosanskom, španskom, engleskom i italijanskom jeziku, i drugog sa sevdalinkama.
-Sve je već snimljeno, kaže Omer. Volio bih da to bude moj poklon novinarima, publici i prijateljima, a ujedno i moj zvanični oproštaj od estrade, govorio je Omer svojim kolegama Mirsadu Jaroviću i Omeru Dizdareviću prilikom nedavne posjete glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
-Ako neka od pjesma ostane iza mene, onda sam sve postigao što sam želio.
„U Bosni je pjesma vječna“, naslov jedne od njegovih najpoznatijih pjesama možda je i najbolji sažetak života Omera Livnjaka. Jer, kako sam kaže:
-Pjesme žive duže od ljudi. A ako te bar jedna nadživi, vrijedio si.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.