Saša je prije Halida izgubio kćerku, prijatelje i saradnike Šabana Šaulića i Mirsada Kerića.
Razgovarao: Bato Šišić
„Neki ljudi u svom tom zlu što im se dešava u životu na neki način dobiju i božiju pomoć, barem ja na sve to gledam tako. Ja sam sve te smrti prebrodio tako stoječki, da se ponekad i sam sebi čudim. Jednostavno, shvatio sam i prihvatio sam život da sve to mora tako da bude , kako ti je sudbina odredila. A, kada se sve to posloži,onda nema problema. Bol je tu, bol ostaje. Po pitanju Halida Bešlića, ja sam sa njim od 1982. godine i, ostao do zadnjeg dana. Uvijek sam bio za njega tu,kao i za kompletnu njegovu porodicu. Sve je to bez ikakvog interesa, a meni je veoma bitno da je to znao i sam Halid, kao i da zna njegova familija. Halid nam je otišao, ali tu je njegov sin Dino koji je sada temelj porodice Bešlić“.
Da nije bilo Nazifa Gljive, da li bi bilo Halida Bešlića u svijetu estrade i pjesme?
„Stoposto je to tako. Nazif Gljiva je stup i temelj Halidove karijere. Može svako da priča o Nazifu šta god ko hoće,ali Gljiva je takav genijalac da će biti teško da BiH dobije još jednog takvog poput Nazifa. Nazif Gljiva je bio griješan i prema meni,ali to nema nikakve veze u svom tom vrtlogu. Trebalo je napraviti, stvoriti jednu takvu karijeru kakvu je imao Halid Bešlić, napraviti toliko neprevaziđenih hitova. Pa, tu se moraju dešavati greške. Ali, Nazif Gljiva je svjedok, da ja nisam došao kao neki skorojević sa kesom u ruci, već samo došao i kao pjevač i kao njegova desna ruka. To su prava i iskrena prijateljstva.
Nazif je živ i sve to može da potvrdi. Ja nisam nikad pitao za honorar, ja sam u to vrijeme imao novo auto,a koje smo takoreći slomili od silnih putovanja i vožnje sa koncerta na koncert. Između mene i Halida nikada, ali nikada nije bilo nekih nesuglasica, od našeg prvog susreta pa sve do njegove smrti, Nikada ga nisam opterećivao da ide na neke koncertne termine, već sve onako kako njemu odgovara. Ali, me nikada nije odbio. Bio je jedinstven, neponovljiv i više zadugo neće biti takvog pjevača i čovjeka na estradi“.
Da li je po tebi Nazif Gljiva ispoštovan nakon Halidove smrti i tokom dženaze?
„Ne, i to tvrdim odgovorno. Ne daj Bože da ja za to krivim porodicu Bešlić, pogotovu Dinu i njegovu suprugu. Oko komemoracije i same dženaze bili su ljudi koji su bili pogubljeni, koji nisu znali šta i kako da rade, neki koji nisu trebali da budu tu. Zar je bilo potrebno nakon toliko godina prijateljstva da se ja na haremu guram da bi bacio grumen zemlje na Halidov mezar, mezar mog prijatelja. To je strašno!! Malo je nedostajalo da Gljivi ne dozvole da izgovori i ono malo riječi što je rekao na komemoraciji. Gljiva je baš utučen, otišao je jedan dio njega“.
Da li ti se Halid nekada žalio na ljude oko sebe?
„Ma jeste, kako da ne. Ali, nismo nikada i nikoga tračali. Njegov jedini komentar bi bio: „Ma to je on ili ona“ i, tu bi se sve završavalo. Ja znam pjevače koji su mu se iza leđa kreveljili kako Halid pjeva grimase ili perfomanse kada pjeva, a kada bi se sreli sa njim grle ga i ljube. Pojedini su ga zvali „krkljo“ iza njegovih leđa, ali u u mojoj estradnoj biogarfskoj knjizi sve ću da ih prozovem imenom i prezimenom.
To ja odgovorno tvrdim, da je to tako. Puno je u ovom našem poslu licemjerstva. Kasnije su došli neki koji su se kao u svemu tome nešto pitali, svi su poslije njegove smrti, postali njegovi kumovi, menadžeri, veliki prijatelji. Ja sam tih osamdesetih godina mogao da nastavim da gradim pjevačku karijeru,ali sam shvatio da je jedina velika zvijezda Halid Bešlić, okrenuo sam se nekim drugim stvarima, privatnom biznisu, kao i estradnim menadžerstvom.
Ali, danas je i to po meni postalo dekutantno, jer danas svako sebe naziva menadžerom . Ali, mora se znati šta je interes i ko je sve u Halidovom životu tu bio iz interesa. Halid i ja se nikada nismo družili iz itneresa ili kakvih drugih sličnih pobuda. Bio mi je istinski, iskreni i pravi prijatelj. Više od 40 godina nikada nismo došli u sukob, a takav je isti moj odnos sa Miletom Kitićem. Naravno i Šaban Šaulić je tu, ali on je posebna priča i njega ćemo jednom elaborirati u jednom drugom razgovoru“.
Zbog čega?
„Šaban je poseban specifikum. Poslije njegove pogibije pričalo se kako sam ga stavio u mali auto,ali to nema veze sa životom. Princeza Dajana je poginula u blindiranom autu,a Šaban je iz Beograda do Krčevina vozio automobil od 1000 eura,pa mu se nikada ništa nije desilo. Pa, su poslije toga optuživali Gordanu da ga je slala nonstop da pjeva,ali ljudi moji,pa to nije istina. Šaban kada nije htjeo da pjeva, njega niko, pa ni stotinu takvih Gordana ga ne bi moglo natjerati na to. Jedino što zamjeram Gordani je to, zašto nije vodila njegovu karijeru onako kako je to Šabanova reputacija zasluživala. Jedino to. Nikada se više neće roditi jedan takav pjevač sa Šabanovim glasom i nikada se više neće roditi jedan takav pjevač poput Bešlića sa njegovim karakterom i reputacijom“.
Gordana Šaulić ili Sejda Bešlić?
„Ma, Sejda u svakom slučaju. Njih dvije se ne mogu nikako porediti, prije svega jer se Sejda uopšte nije bavila estradom i karijerom njenog Halida. Sejda je bila majka, supruga, domaćica. Naravno, sve to je i Gordana,ali u svakom slučaju Sejda Bešlić. Sejda je jedna duša od žene, nije se uopšte petljala u ovaj posao. Nije ni Gordana bila menadžer u pravom smislu, nije bila na terenu, nije se hvatala u koštac sa svakojakom bagrom, prevarantima, lopovima.
Opet ponavljam, jedino joj zamjeram što nije Šabanovu karijeru upravila na neki drugi način, a to je da ima desetak velikih izuzetno velikih koncerata u godini, sa timom ljudi oko sebe. Jer Šaban je bio glasovni dijamant, brilijant cijelokupne estradne scene. Gordana je vukla sve poteze, sve po pitanju Šabanove karijere. Trebala je da zaustavi tezgarenje. Gordana je živa i sve to može da potvrdi,a može i da potvrdi da li sam je ikada ucjenjivao za honorar ili bilo šta drugo. Tu sam bio samo da im pomognem. Sa Šabanom se se intezivno družio od 1995. do kraja njegovag života. Poginuo je nakon nastupa kojeg sam mu ja bio organizovao. Volio sam ga prije svega kao čovjeka ,a onda i kao pjevača, jer volim taj stil pjevanja. Zbog toga sam uzeo u svoje ruke i karijeru Menila Velioskog, jer pjeva Šabanovim stilom“.
O Enisu Bešlagiću?
„Pazi, tu treba čovjek biti pažljiv šta i kako da kaže. Kada je sve to organizovao, odnosno kada je predložio tu ideju, morao je da zna da će biti i negativnih komentara. Enis je rekao kako on nije pjevač,ali druže moj, ti organizuješ sebi nastupe, puniš dvorane, onda si morao računati na to, da će neko da ti kaže, da to radiš da bi samog sebe promovisao. Ali, ne treba griješiti dušu pa reći da je ušao sa lošom namjerom,ali narod je takav, uvijek ima negativnih komentara. Neki su ga okarakterisali da je u tu priču ušao zbog samopromocije,ali ja sam siguran da nije tako“.
Na komemoraciji povodom Halidove smrti bio je Mirsolav Ilić,a odmah poslije Halidove smrti počelo se pisati kako nisu bili u dobrim odnosima i da su se potukli nekad davno?
„Ne to nije tačno i, ja to odgovorno tvrdim. Bio sam svjedok svih ti dešavanja u Beogradu između njih dvojice. Suzana Mančić je sa nama bila na turneji, znam i kada je Halid imao mali flert sa njom. Tokom turneje njena majka je stalno zvala da čuje kako joj je kćerka,a Gljiva je uvijek onako šeretski govorio:“Pa, jadna žena i ne zna zbog čega mi njenu kćerku vodimo na turneju. Ona nama u suštini i ne treba“. To što je ona bila sa Halidom bilo je veoma kratko. A, to između njega i Miroslava bila je samo kratka pjanska rasprava“.
Kako je Sejda danas?
„Moram da kažem da se bori, da je dobro, na neki način je i optimistična. Znala je na par dana da mu se bliži kraj i sve je to prihvatila kao sastavni dio života. Neka joj dragi Bog da zdravlja u dugu starost da uživa sa sinom, nevjestom i unučadima. Sejda je jedna duša od žene“.
Da li je porodica Bešlić ostala finansijski situirana’?
„Jeste, naravno da jeste. Halid je najviše imao problema kada je imao saobraćajnu nesreću ,a prije toga kada je na nagovor jednog njegovog rođaka ušao u posao sa njim, odnosno uložio zaista mnogo, ma hrpu novca. Nudio je i meni da budem dio toga, da se kupi nekakva mašina za preradu gvožđa. Ja nisam pristao i rekao sam mu da od toga nema ništa. Ali, Halid kao Halid, da izađe u susret drugom, još svom rođaku, uloži novac i sve to veoma brzo propada. Ostaju dugovi, ostaju krediti, koje je jako dugo otplaćivao. Ali, Halid kakav je bio, nije ništa tom rođaku zamjerio“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.