Jet set

Hari Mata Hari ispričao nevjerovatnu priču: Otac me strpao u vreću i...

Hari Mata Hari , frontmen grupe Hari Mata Hari i jedan od najprepoznatljivijih glasova bivše Jugoslavije, rijetko govori o privatnom životu.

FOTO: INSTAGRAM / HARI MATA HARI
FOTO: INSTAGRAM / HARI MATA HARI

Ipak, u jednom od rijetkih intervjua za Kurir otvoreno je govorio o djetinjstvu, muzičkim počecima, ogromnoj popularnosti, ali i surovoj realnosti estrade.

„Otac me ukrao iz porodilišta“

Rođen je 16. januara 1961. godine u Sarajevu, kao drugo dijete Reufika Varešanovića, mehaničara, i majke Zlate, blagajnice. Njegovo rođenje prati nesvakidašnja priča.

– Najzanimljiviji događaj iz mog djetinjstva vezan je upravo za rođenje, jer me je otac ukrao iz bolnice. Te godine u Sarajevu vladala je izuzetno jaka zima, grijanja u porodilištu nije bilo, a novorođena djeca su masovno umirala. Otac je donio majci narandže, mene doslovno strpao u vreću i odnio kući, iz straha da ne umrem od hladnoće. Tako sam na vrlo neobičan način stigao u topli dom – prisjetio se Hari.

Djetinjstvo na Vratniku

Odrastao je na Vratniku, sarajevskom naselju koje opisuje kao srce grada.

– Tu su rođeni i Goran Bregović, Emir Kusturica, Zdravko Čolić i Dino Merlin. Djetinjstvo pamtim kao najljepši period života, kao čistu sreću neopterećenu materijalizmom. Sestra Sabina, koja je starija osamnaest mjeseci, i ja odgajani smo kao vršnjaci – u istom duhu, a ponekad smo zajedno dobijali i batine. Bio sam nestašan, često sam se tukao sa sestrom, ali su me roditelji učili samostalnosti, slobodi i skromnosti. Danas sam zbog toga ponosan – rekao je Varešanović.

Sevdalinke i djedova violina

Ljubav prema muzici naslijedio je od djeda Mehmed-age Varešanovića, poznatog izvođača sevdalinki.

– Prvo čega se sjećam su zvuk violine, sevdalijska nošnja i puna kuća ljudi. Odrastao sam uz djedovu muziku i vjerujem da mi je on prenio iskrenu ljubav prema pjevanju. Kada bi se porodica okupila, stavljali bi me na peć da pjevam – pravio sam pravi mali šou-program. Atmosfera je često bila kao u filmu „Ivkova slava“.

Škola mu nije bila jača strana

– U školi se nisam proslavio. Bio sam slab učenik, ali sam već u prvom razredu bio „ono dijete“ koje pjeva i svira za Dan republike, Dan mladosti i Prvi maj. Priredba se podrazumijevala bez Harija. Uvijek sam govorio da ne mogu istovremeno da se bavim muzikom i školom – iskreno priznaje.

Kako je nastao Hari Mata Hari

Grupa Hari Mata Hari osnovana je u septembru 1985. godine, na prijedlog reditelja Pjera Žalice, dok je ime benda osmislio grafički dizajner Davor Papić.

– Iste godine objavili smo debitantski album „U tvojoj kosi“, a zatim i „Ne bi te odbranila ni cijela Jugoslavija“. Prava popularnost stigla je 1988. godine dolaskom u „Jugoton“ s albumom „Ja te volim najviše na svijetu“. Pjesme poput „Kad dođe oktobar“, „Javi se“ i dueta s Tajči „Sedamnaest mi je godina“ prodane su u više od 400.000 primjeraka – prisjeća se.

Pročitajte još

Turneja bez zarade

Uprkos velikoj popularnosti, prva velika turneja nije donijela novac.

– Obišli smo cijelu Jugoslaviju, od Vardara do Triglava, sela kojih nije bilo ni na vojnoj karti. Nakon 300 koncerata kući sam donio 100 maraka. Nismo zaradili ništa, ali smo osvojili publiku i dokazali da nismo samo televizijska pojava. To je bio najbolji posao koji smo mogli napraviti.

Govoreći o tom periodu, Hari priznaje da je živio hedonistički.

– Bile su to godine ludila, uspjeha i ega. Jurili smo djevojke, dokazivali se, živjeli neopterećeno. Po nekoliko mjeseci godišnje provodili smo u hotelima u Novom Sadu i Beogradu. Život je bio lagan i lijep.

Rat i povlačenje sa scene

Početak rata zatekao ga je u Švedskoj.

– Kada su krenuli nemiri u Sarajevu, bio sam na turneji. Supruzi Aidi sam rekao da s djetetom ode u Sloveniju. Rasformirao sam bend jer nisam želio pjevati ni u Beogradu ni u Zagrebu. Nekoliko godina živjeli smo u Kranjskoj Gori, gdje nam se 1994. godine rodio sin Damir. Bavio sam se produkcijom i studijskim radom u Švedskoj i Finskoj.

Grupa se na scenu vratila 1998. godine albumom „Ja nemam snage da te ne volim“.

„Na estradi nemam prijatelje“

O estradi danas govori bez iluzija.

– Nemam nijednog prijatelja na estradi. To je vrsta javne glume, predstava za narod. Ja to gledam kao posao i u njemu uživam. S kolegama se srećem uglavnom na aerodromima – popijemo kafu, porazgovaramo i svako nastavi svojim putem – zaključio je Hari Varešanović.