Kako je istakao, tata ga je natjerao da sjedne voziti, kako bi shvatio da ga hendikep koji ima sa vidom, ne mora ni u čemu ometati.
“Najljepše mi je bilo u Drvaru, to djetinjstvo ne bih mijenjao ni za što na svijetu. Kao klinci smo krali kruške, trešnje, kukuruze i sve što smo mogli”, započeo je Dejan.
“Otac mi nije davao do znanja da imam hendikep, toliko je vjerovao u mene da mi je čak kupio i motor. Toliko sam volio voziti, da sam taj motor vozio i na zadnjem točku, naravno, dok me otac nije gledao. Poslije kad je cijela priča došla do njega, nije vjerovao da sam slijep”, ispričao je Matić, pa nastavio:
“Teže mi je palo kad sam otišao iz Drvara nego kad sam saznao za moj hendikep. Tad mi se svijet srušio. Niko to nije primjećivao u Drvaru u velikoj mjeri, tek kasnije kad sam otišao u veću sredinu. Čitanje Brajovog pisma je ozbiljna disciplina i nauka”, govorio je pjevač i dodao:
“U isto vrijeme sam morao i svirati, nekom treba sat vremena, dok je meni trebalo četiri za isti posao”, poručio je Matić.
Inače, Saša Matić i njegov brat Dejana godinama unazad su u samom vrhu estrade, ali o svojim privatnim životnim detaljima rijetko govore.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.