Najveći adut
Ceca se još nikada nije oglasila, niti je bilo kome javno odgovorila. A na takva pitanja se samo nasmije i produži dalje. A, to je i vjerovatno njen najveći adut. A to posebno nervira svoje dojučerašnje prijatelje, saradnike ili općenito one koji je iz ovih ili onih razloga ne vole. Sa ovom estradnom divom razgovarali smo poslije njenog koncerta u Frankfurtu, Tu je 5000 poštovalaca njene pjesme uživalo u njenim megahitovima i evergrinima narodne muzike.
Piše: Bato Šišić
Imaš dosta obaveza, putovanja, koncerti, snimanje Zvezde granda, a tu i je tvoja emisija „Ceca šou“, pa otkud u tebi takva i tolika energija?
– Kao što se i svi drugi ljudi bave njihovim poslovima, tako se i ja bavim ovim mojim. Mene to ne umara. Muzika je moj život, mene ta energija hrani, ta me energija podiže. Ljubav koju primam od moje publike za mene je zaista učinkovita i ljekovita. Sve me to pokreće. Jeste da sam sebi nabila mali milion obaveza od snimanja Zvezda Granda, do rada sa kandidatima, „Ceca šou“, pa onda tekuće privatne obaveze koji svaki čovjek ima. Ali, snalazim se i ono što je najbitnije, ne kukam.
Jedan je život
I na ovom koncertu u Frankfurtu bilo je publike svih vjera i nacija. Dokazala si opet da tvoje pjesme, gdje politika razdvaja one spajaju?
– To je cilj, jer muzika za to i postoji. Sve što političari brljaju, a to je im je posao da brljaju, tu onda dođe muzika koja sve to popravi, spoji tamo gdje treba i kako treba. Bogu dragom hvala da je to tako. Nadam se da se naš balkanski narod opametio, da uživaju u životu.
Imamo samo jedan, rezervni život nemamo. Treba da ga trošimo na pozitivne stvari, na najljepše moguće trenutke. Da se družimo sa ljudima koji nam prijaju i, da nam je više preko glave i svađa i ratova. Na globalnom nivou se ne smiruju strasti, bar da je kod nas mir. Jer svi smo mi dosta propatili.
Sjećanje na Ekrema
Na tvojim koncertima veoma često pjevaš tvoj prvi veliki hit „Cvetak zanovetak“. Hit si po prvi put izvela na nekada prestižnom jugoslovenskom festivalu narodne muzike na Ilidži u Sarajevu. Sjećanja na sve to?
– Sjećam se svega, svakog momenta, minute, tog nastupa i festivala. Sjećam se i zašto su baš mene poslali na Ilidžanski festival, jer je tada i to vrijeme bio najjači festival narodne muzike. Moj tadašnji, a sada pokojni kompozitor Dobrivoje Ivanković mi je rekao. Ti dušo ideš na taj festival u Sarajevo da se takmičiš sa velikim zvjerkama. Tu su bili Zorica Brunclik i Kemiš, Dobrivoje Topalović, Merima Njegomir, Radiša Urošević i mnogi, mnogi drugi. On mi je tada doslovice rekao ovako, ako te Bosna prihvati uspjela si, jer Bosna ne prihvata svakog.
Debitantska nagrada
– Svaki festival sa sobom nosi i onu tamnu stranu, a to je da se mulja sa glasovima. Ali pošto sam ja bila najmlađa i pošto sam zaista pjesmom i mojom pojavom šarmirala publiku, sva publika na tadašnjem ilidžanskom festivalu je glasala za mene. Tako da žiri nije mogao da me pusti, a da ne dobijem neku nagradu. A, onda su okupili sve novinare i dali mi prvu debitantsku nagradu od strane novinara. Tom nagradom su umirili i zadovoljili publiku.
Svojevremeno je, da tako kažem, tada i to vrijeme na tvoj strani od novinara posebno bio poznati estradni novinarski mag jugoslovenske estrade, sarajevski novinar, sada već rahmetli Ekrem Milić.
– Ekrem Milić je tada i to vrijeme bio strah i trepet za estradu, za pjevače. Ekrem je spadao u ljude koji je bio svoj i jako hrabar, pa sviđalo se to nekome ili ne. Ekrem ništa nije imao u rukavicama, sve što je imao to je rekao. A, ljudi koji su kao on takvog profila i ponašanja su to jako voljeli i cijenili kod njega. A oni koji su se skrivali, Ekrem je za njih bio babaroga.
– Mene nikada nije dirao. I, kada bi mi god uputio kritiku, jer ja sam se tada još gradila i kao ličnost i kao pjevačica, kao i mlada zvijezda, ja to nisam prihvatala kao uvredu, već kao pozitivnu kritiku. Uvijek smo imali divan odnos, Ekrem je imao divan odnos sa mojim roditeljima. Iskreno, žao mi je što je umro, a ja ovim putem od srca pozdravljam njegovu porodicu.
Hrvati me vole
Vjerujem da koliko toliko pratiš sport, pa imaš i informaciju da je Nogometna reprezentacije BiH ove godine na Svjetskom prvenstvu u Americi?
– Kako da ne. Sve sam vidjela, čula, ispratila i sigurna sam da je to neizmjerna radost za sve građane BiH. Ali i za sve one koji vole i poštuju tu državu bez obzira odakle dolaze. Kada se fanovima, publici, ljubiteljima fudbala na poklon da tako nešto, jer se dugo čekalo da se BiH plasira na svjetsko prvenstvo. Mnogo mi je drago zbog toga. Iskreno se nadam da će napraviti i ostvariti dobar rezultat. Neka im je sa srećom!
Ove u godine u ZG bilo je dosta kandidata iz Hrvatske, izgleda je narodna muzika na velika vrata ušla u tu državu?
Šejla je kao Toše
– Kako da ne, ima ih baš dosta, a to je samo dokaz da se i u toj državi dosta sluša narodna muzika. A, zadnjih godina to se može vidjeti i po mnogobrojnim koncertima mojih kolega koji imaju velike koncerte u Hrvatskoj. Meni je zaista drago zbog toga, a to vidim i na sopstvenom primjeru. Ja naime ne pjevam u Hrvatskoj, ali zato Hrvati dolaze u velikom broju na moje koncerte u Sloveniju, što me posebno raduje.
U tvojoj emisiji „Ceca šou“ gostovala je i Šejla Zonić pobjednica ZG, kojoj si ti bila mentor. Da li je po tebi Šejla već postigla dosta po pitanju njene karijere nakon takmičenja?
– Iskreno, Šejla tek treba da postigne, jer ona je izuzetno kvalitetna pjevačica. Djevojka je izuzetno muzički obrazovana, pjeva sve žanrove. Upravo tako je pjevao pokojni Toše Proeski koji je također pjevao sve muzičke žanrove i to fantastično. Музика и аудио
Šejla nije neko ko ide na seksepil, ko ide samo na galamu. Nije pjevačica koja ide na sve drugo, a samo ne na muziku. Šejla se drži čvrsto njenog talenta, muzike i, ja to apsolutno podržavam. Šejla je jedna lijepa mlada žena, dolazi iz muzičke porodice. Svi znamo da joj je ujak legendarni Kemal Malovčić. Moj veliki prijatelj i kojeg ovom prilikom srdačno pozdravljam. Ja mnogo vjerujem u Šejlu i njeno vrijeme tek dolazi, a to ona apsolutno zaslužuje.
Obožavam Kemala
Kada si već pomenula Kemala Malovčića on se u javnosti kada ga pitaju za tebe uvijek pozitivno izjašnjava. Tu je još i Halid Muslimović. A pored njih dvojice ima još dosta pjevača kako iz BiH tako i iz Hrvatske koji uvijek hvale tvoj posao, rad, pjesme?
– Pa, oni hrabriji, sa vlastitim stavom tako to i rade. Halida Muslimovića poznajem, kako se kaže 100 godina. Poznajem ga još iz vremena kada sam bila djevojčurak. I to prijateljstvo između nas dvoje nije nikada jenjavalo kroz sve te godine. Ja Kemala i Halida jednostavno obožavam, kako kao prijatelje isto tako i kao pjevače. Pomenula bi tu još divnog Halida Bešlića kojeg sam jako poštovala i voljela.
A, što se tiče ovih mladih pjevača,pa neki od njih se i boje da javno kažu njihovo mišljenje. Jednostavno boje se javne osude. Evo naprimjer, ja sam ove godine imala kandidata iz BiH, tačnije iz Kaknja, a to je Adi Begić. Adi je dijete koje tek gradi karijeru. To je dečko koji je pun ljubavi, voli muziku i njega je baš briga šta će neko i nešto da kaže, kao naravno i mene. Ja koga volim to javno i kažem i baš me briga šta će neko da kaže.
Kada smo već kod toga , kako gledaš na to, kada neko ko hoće par minuta slave se zakači za tebe i tvoje ime?
Utabani model
– Pa to je izgleda postalo ka neki utabani model na estradi. Tako da sam primijetila, da ne smiješ sa nekim da se raziđeš, ponašaju se ljudi kao ostavljeni, povrijeđeni muškarci. I kada se to desi, sve ono što si učinio za njih, to veliko prijateljstvo i ta ljubav koja je postojala, sve to pokaze i krenu da ružno govore, da pljuju, vrijeđaju. Ja zaista sve to ne razumijem. Ljudi se sastaju, rastaju. Uvijek treba da se sjećamo onog lijepog što nas je vezivalo. Da poštujemo to lijepo što nas je vezivalo. Ali, ima ona narodna, da svako ko govori ružno o drugima, apsolutno govori o samom sebi i svom karakteru.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.