Neki ga vide kao praznovjerje, dok drugi smatraju da je to samo simboličan trenutak u kojem se slavi ljubav i zajedništvo.
Kažu da je u srednjovjekovnoj Engleskoj postojao običaj da neudane djevojke, kako bi sudjelovale u mladenkinoj sreći, uzmu sebi po dio vjenčanice.
No s vremenom su vjenčanice postajale sve skuplje pa bi umjesto toga mladenka bacila buket. Budući da je sada u igri bila samo jedna relikvija, svaka je djevojka nastojala uhvatiti ga i tako sebi osigurati da upravo ona bude sljedeća. I tako je to potrajalo do danas s tom razlikom što su, pretpostavljam u ime jednakosti spolova, i muškarci počeli bacati svoje rekvizite.
Čini se da je ovdje najvjerojatnije riječ o pučkom praznovjerju, iako se, osobito danas, često može raditi jednostavno o igri i šali i uz to načinu da se dođe do jedinstvene uspomene na to vjenčanje.
U svakom slučaju, Crkva je uvijek bila spremna na pokrštavanje ili barem toleriranje običaja koji su u društvu već postojali, a koji nisu po sebi zli i nepopravljivi. Čini se da i ovi spadaju u tu kategoriju.