Važna je ovo oblast za Bosnu i Hercegovinu. Stručnjaci iz ove oblasti govorili su o potencijalima, dobrim praksama, strategijama i mogućnostima u ovoj oblasti. Mujesira Purić razgovarala je tim povodom sa prof. dr. Antonom Jekaucom, naučnim savjetnikom u Institutu za strateška ekonomska istraživanja.
U procesu tranzicije Bosna i Hercegovina suočila se s nizom problema kada je ova oblast u pitanju. Naravno, težimo da naše zakone uskladimo sa zakonima Evropske unije. Koliko je ta regulativa usklađena?
Ta regulativa nije usklađena i mi nemamo timove koji su sposobni da obavljaju adekvatne pregovore sa Evropskom energetskom zajednicom.
Ipak, imamo brojna mala i srednja preduzeća naročito koja žele da budu dio ove evropske priče. Koliko ima nekih inicijativa, zakona koji bi mogli olakšati i izvoz, ali i da budu sutra konkurentni na tržištu EU?
Problemi su više nego brojni. Kad govorimo o zakonskoj regulativi, ona ozbiljno kaska i predstavlja smetnju energetike. Inače, energetika je okosnica razvoja svake privrede, pa i najrazvijenijih privreda, koje kad se suoče sa energetskim problemima, postaju napredne ili točak historije ih prebacuje u onu drugu kategoriju zemalja koje ne učestvuju u tehnološkom razvoju.
Kada se govori o problemima BiH danas, mi imamo neriješenu zakonsku regulativu u domeni električne energije općenito, a posebno sunčeve energije, koja po kapacitetima zaista predstavlja jedan nevjerovatan razvojni resurs, koji naši zakonodavci nisu pratili i imamo sad problem da su ljudi investirali ili spremni da investiraju na bazi vlastitih sredstava i inicijativa, ali država nije u stanju da preuzme te količine koje ti pojedinci i firme mogu proizvesti, tako da se javlja ozbiljan jedan problem.
Ako uporedimo u odnosu na prije 5, 6 ili 10 godina, da li ima pomaka i što je potrebno uraditi da krenemo ka boljem, ka razvoju?
Vidljive su tendencije da se već spremaju otpori i za solarne elektrane. Nema šta ljudi ne preduzimaju. Naravno, ako nije i zakonski sve to do kraja usavršeno, usaglašeno sa evropskom regulativom, i ako nije postignut dogovor sa domicilnim stanovništvom – ne možete vi nekom praviti vjetroelektranu, a on gaji pčele. Trebaju okolinske dozvole. To sve treba da se poštuje.
I mi to moramo na takav način uraditi jer će struje sve više nedostajati i ona će postati sve skuplja.
Zaštita okoline mora biti prioritet, ali da li ovo sve govori nekako da postoji jedan šum u komunikaciji između građana, civilnog sektora ili ekologa i možda stručnjaka iz oblasti energije, kako bismo nekako mogli pomiriti to sve? Može li biti da imamo razvijen energetski sektor, a ipak da čuvamo okolinu?
Otpori će uvijek postojati. I samo je pitanje kako da se prevaziđe to, da se ti problemi sa domicilnim stanovništvom usaglase, piše Federalna.