Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) jedan je od najčešćih mentalnih poremećaja u djece i adolescenata, a procjenjuje se da je prisutan kod oko 8 posto djece. Globalno, od ADHD-a pati oko 366 milijuna odraslih osoba, a simptomi uključuju poteškoće s koncentracijom, nemir i impulzivnost.
No novo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Affective Disorders sugerira da je naizgled povećan broj dijagnoza možda više povezan s boljim prepoznavanjem poremećaja, nego s njegovom stvarnom učestalošću.
Analizirano je 40 studija o ADHD-u objavljenih od 2020. godine. Iako je u podacima bilo određenih praznina, istraživači navode da najvjerodostojniji podaci ne pokazuju značajan porast ukupne učestalosti ADHD-a u tom razdoblju. Također nisu pronašli ni značajan rast u broju novih dijagnoza između 2020. i 2024., iako je dugoročno gledano broj dijagnosticiranih slučajeva u porastu već desetljećima. U istraživanju se napominje i da sve više ljudi traži testiranje i podršku zbog sumnje na ADHD.
“Najbolji dostupni podaci upućuju na to da stvarna učestalost ADHD-a zapravo ne raste puno”, rekao je Philip Shaw, ravnatelj partnerskog programa King’s Maudsley za djecu i mlade.
“Imam osjećaj da je svijest o ADHD-u danas toliko velika da ga mladi ponekad koriste kao način da izraze kako im je teško u školi i da trebaju pomoć”, dodao je Shaw, koji nije sudjelovao u spomenutom istraživanju.
ADHD kod odraslih i utjecaj društvenih mreža
Dugoročni porast dijagnoza ADHD-a vjerojatno je, kažu istraživači, rezultat kombinacije čimbenika, uključujući naknadno prepoznavanje simptoma kod osoba kojima poremećaj nije otkriven u djetinjstvu, promjene u dijagnostičkim kriterijima, posljedice pandemije, društvene mreže te još uvijek nepoznate uzroke.
Neki smatraju da stalna izloženost podražajima s društvenih mreža i mobitela, zbog čega se mlade generacije često nazivaju i “generacijom koja se teško usredotočuje”, može pridonijeti porastu ADHD-a. Primjerice, istraživanje iz 2023. godine pokazalo je vezu između simptoma ADHD-a i pretjeranog korištenja društvenih mreža, ovisnosti o pametnim telefonima i internetske ovisnosti.
Međutim, Shaw upozorava da ne treba svaku poteškoću s pažnjom poistovjećivati s ADHD-om: “Još je prerano reći što je uzrok, a što posljedica. Još ne znamo što je uzročnik, a što ishod.”
Stručnjaci zaključuju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo razvijaju li ljudi zaista češće ADHD nego prije, ili jednostavno postoji veća vjerojatnost da će im biti dijagnosticiran. “Na ta pitanja svakako treba tražiti odgovore, i čini mi se da to upravo i radimo”, poručio je Shaw.