U intervjuu za portal Bosnainfo govorio je o problemima u općini, kako ih planira riješiti ako bude izabran za načelnika, o planovima i ciljevima za budućnost.
Dodajmo da smo gotovo ista pitanja poslali i drugim kandidatima, te ćemo i njihove odgovore objavljivati, redom, kako budu pristizali.
Gospodine Bajriću, u utrci ste za načelnika Općine Hadžići, zašto ste se opredijelili za kandidaturu?
BAJRIĆ: Moje životno i radno iskustvo, kao profesora, direktora, predsjedavajućeg Općinskog vijeća Hadžići, kreatora kurikuluma i još jako mnogo rada u korist društvenog progresa, te lična, porodična i materijalna ostvarenost su pretpostavljam dovoljne kvalifikacije, koje su vodile rukovodstvo koalicije NS i SDP da me kandiduju za načelnika Općine Hadžići, što sam prihvatio.
Zašto građani treba da vam ukažu povjerenje, šta smatrate da možete ponuditi bolje i drugačije?
BAJRIĆ: Ljudi, dobri ljudi Hadžića zaslužuju bolje i ljepše Hadžiće, zaslužuju udobniji život i uvjete za unosnije poslovanje. Mnogo je stvari koje mogu ponuditi. Tu je, prije svega, koordinacija sa višim nivoima vlasti, od kantonalnog do državnog, gdje, kao dio vladajuće koalicije, mogu da utičem na ubrzano rješavanje problema koji tište nas u Hadžićima. Prije svega mislim na komunikaciju naših građana sa glavnim gradom u svakom smislu, ekologiju, razvoj turizma i industrije (naročito namjenske i prehrambene), pa do naše unutrašnje organizacije, koja mora biti efikasnija i svrsishodnija. Tu je svakako i briga za ugrožene kategorije, poput penzionera, bolesnika, djece, demobilisanih boraca i drugih. Simptomatično je da do sada nijedna od ugroženih kategorija nije imala gotovo nikakve pomoći od aktuelne općinske administracije. U svakom slučaju, moja životna zrelost, kvalifikacije i svjetonazori su ono što treba Hadžićanima da zajedno obezbijedimo da naša djeca žive bolje.
Kada hodate svojom lokalnom zajednicom, šta smatrate da je neophodno, a niko od načelnika nije do sada realizovao?
BAJRIĆ: Neke stvari rješava okruženje, a neke vrijeme. Osnovno je komunikacija sa glavnim gradom. Tu mislim da iz Hadžića moramo imati svakih 15 minuta prevoz do centra Sarajeva, bilo autobusni ili željeznički. Tu je onda saobraćaj u urbanim središtima Hadžića, Pazarića i Tarčina. Ustanove za brigu o djeci u Tarčinu i Pazariću, bankomati u Tarčinu i Pazariću, parkovi, zdravstvena skrb, mnogo sitnih stvari koje život čine lakšim i udobnijim i ljepšim. Od gradnje, svakako, pješačka zona, parking mjesta, trg, drugi kolosijek prema Sarajevu itd.
Da li razgovarate sa građanima, na šta se najviše žale i smatraju da općina treba da riješi?
BAJRIĆ: Svakodnevno sam u razgovoru sa prijateljima, rodbinom i saradnicima, a takođe sam i svakodnevno na info pultu Naše stranke u centru Hadžića. Takođe, idem i od vrata do vrata. Mnogo je problema koje sam već pomenuo, ali tu je i kultura. Prođe nekad i godina a da se multimedijalna, općinska sala ne otvori. Skrb o starijim i nemoćnim, mi to nemamo. Sadržaji za mlade su deficitarni. Stvarno je mnogo ljudskih priča i potreba i kao načelnik moram uložiti mnogo znanja i energije uz usvajanje pozitivnih praksi drugih lokalnih zajednica. Uporedite šta je Općina Novi Grad uradila sa kasarne koju je dobila na raspolaganje, a šta Općina Hadžići i stvari će vam postati jasnije. Uporedite turističku ponudu susjedne nam Ilidže i Trnova i naše općine, koja budžet puni jednokratno od rente za građevinske dozvole raznih sumnjivih „stranih“ organizacija. Zanemarena je kulturno-historijska baština i još baš mnogo toga.
Da li lokalnim zajednicama nedostaju radne akcije, da se građani više druže, ali i učine svoje okruženje ljepšim, ali i da se kolektivno osvijestimo, da svako krene od sebe i učini djelić da je okolina ljepša, imate li takve neke projekte u planu?
BAJRIĆ: U prošlom sistemu sam bio učesnik nekoliko saveznih omladinskih radnih akcija, od Ljubljane do Skoplja, mada me obuzima nostalgija, to je nostalgija samo za mojim lično, mladim danima. Nekakav usiljeni dobrovoljni radni aktivizam je danas utopija. Mladi ljudi vjeruju u materijalne vrijednosti i nezamislivo je da vam neko besplatno radi posao, dok drugi svaku svoju sekundu naplate. U ovom smislu, kroz uticaj na obrazovne programe, potrebno je uticati na mlade osobe da razvijaju empatiju prema osobama i okolini i da se uključuju u one akcije koje nam život čine ljepšim. Mi, nastali od dobrih Bošnjana, izrasli u dobre ljude, tako mali u svjetskim razmjerama, moramo se paziti i čuvati jedni druge i svojim radom i postupcima mamiti osmijehe na lica onih koji nas sreću.