S jedne strane, vlasti iz Republike Srpske odbacuju legitimitet visokog predstavnika, dok s druge strane tiho provode njegove odluke. U međuvremenu, formiranje novog političkog saveza između opozicionih stranaka iz RS-a i predstavnika parlamentarnih stranaka iz Federacije BiH otvara pitanje može li ta inicijativa predstavljati stvarnu alternativu trenutnoj vlasti.
O tome koliko su realne političke promjene, zašto se HDZ sve više distancira od Dodika, te kako protumačiti pokušaj da se fotelja Nikole Špirića proglasi vitalnim nacionalnim interesom — razgovaramo s političkom analitičarkom Ivanom Marić.
Bosnainfo: U više navrata iz Republike Srpske dolaze poruke o nepriznavanju visokog predstavnika, dok s druge strane imamo konkretne primjere provođenja njegovih odluka. Kako objašnjavate ovu dvostruku igru – javno negiranje, a faktičko priznanje?
Ivana Marić: To je već viđena, dugogodišnja politika Milorada Dodika – da jedno govori, a drugo radi. Kada posmatrate njegove izjave, stječete jednu sliku o njemu, a kada analizirate njegove postupke, dobivate potpuno drugačiju. To su dva odvojena svijeta. Milorad Dodik u svojim javnim nastupima djeluje bahato, hrabro, nekulturno, kao neko ko se nikoga ne boji. S druge strane, njegovi konkretni potezi pokazuju da je riječ o političaru koji se boji – i pravosuđa i zakona.
On svjesno zavarava građane jer zna da većina ljudi ne obraća pažnju na ono što on zaista uradi, već im je dovoljno da čuju kako “neće podržati OHR”. U suštini, on je izgubljen i preplašen političar koji sada ne zna kako da se izvuče iz situacije u koju je sam sebe doveo. Njegov pokušaj da uđe u vlast na državnom nivou pretvorio se u vlastitu političku klopku – jer niko ne želi s njim u koaliciju.
Bosnainfo: Skoro je potpisan sporazum opozicionih stranaka iz RS-a sa parlamentarnim strankama iz Federacije BiH. Koliko je taj savez realna politička snaga naspram vladajućih struktura? I kakvu ulogu u svemu tome ima Zlatko Miletić?
Ivana Marić: Ne vidim da Zlatko Miletić ima neki poseban značaj u ovom procesu – on je nezavisni kandidat i ne igra veliku ulogu, posebno u poređenju s ostalim akterima koji su trenutno mnogo relevantniji. Sam dokument nema neku stvarnu pravnu snagu, u smislu da će se usvojiti i da će po njemu biti vođene konkretne politike, ali njegova simbolična poruka je veoma značajna.
U vremenu kada se ponovo u javnom prostoru širi atmosfera straha, kada se postavlja pitanje hoće li biti rata i sukoba, kada gubimo investicije i kada niko ne ulaže u BiH – u takvom trenutku veoma je važno da se pokaže da postoje političke strukture koje žele upravljati ovom državom, koje su spremne za EU integracije, za reforme i za korištenje razvojnih poticaja.
Zato je ovaj potez opozicije iz Republike Srpske, predvođene SDS-om, izuzetno važan. Oni su pripremili deklaraciju koja promoviše sasvim normalna načela, protiv kojih niko ne bi trebao imati ništa. Ova deklaracija takođe služi da pokaže koje su to političke stranke spremne ići naprijed, a koje nas vuku nazad i koje imaju interes da kriza traje. Posebno sada, kada smo godinu i po pred izbore, već se vidi da neki akteri nemaju dovoljno rezultata koje bi ponudili građanima – zato im je lakše da dižu tenzije, jer na tome pokušavaju graditi podršku.
Bosnainfo: Čovićev nedolazak na sastanak s Dodikom neki tumače kao znak distanciranja. Da li se, po Vašem mišljenju, HDZ svjesno povlači iz političkog zagrljaja s Dodikom – i zašto baš sada?
Ivana Marić: Mnoga partnerstva nisu partnerstva zbog neke stvarne bliskosti nego interesna partnerstva, tako je sa Dodikom i Čovićem, oni jedni drugima pomažu jer su shvatili da će im puno bolje biti ako se udruže pogotovo prema Bošnjačkoj strani. Ako su dvije strane zajedno, tako mogu spriječiti treću stranu da uradi nešto što oni ne žele. Pa smo imali situaciju da Milorad Dodik pokreće vitalni nacionalni interes po pitanju pelješkog mosta, s čim srbi nemaju nikakve apsolutne veze. Te stvari su se dešavalae i u drugim pitanjima. Čoviću je to odgovaralo dok on ima neki interes. Međutim, Milorad Dodik je toliko stekao negativni imidž i onda vidimo da ne samo Čović se ne viđa s njim, to vidimo i da radi Vučić, to su partneri iz interesa. Čović ne želi da ugrozi svoju poziciju podržavajući Dodika ali isto tako ne želi da ga ostavi dok ne bude siguran da će u opoziciji u alternativi imati partnera koji će mu produžiti nade. Vjerujem da je Dodik znao da on neće doći. Mnogo su drugačije reakcije Milorada Dodika kada ne zna šta će se desiti.
SDS se, za razliku od njih, pozicionira kao stranka koja želi da BiH ide prema Evropskoj uniji. Lista stranaka koja je trenutno okupljena oko ove inicijative djeluje dosta progresivno i ohrabrujuće.
Bosnainfo: U Domu naroda se trenutno pokušava prikazati fotelja Nikole Špirića kao vitalni nacionalni interes. Šta to govori o stanju demokratije u BiH?
Ivana Marić: Nažalost, ovakve prakse nisu prisutne samo kod nas u BiH – slične situacije vidimo i u Americi, gdje se od nebitnih stvari prave veliki politički problemi. U BiH imamo te “bajke”, vještački nametnute probleme koji već 20 godina donose izborne pobjede vladajućim strukturama. Na primjer, Izborni zakon je već godinama tema koja koristi i Željku Komšiću i Draganu Čoviću da zadrže svoje pozicije. Međutim, sve su to teme od kojih građanima nije bolje – one ne rješavaju stvarne životne probleme.
Od eventualne smjene Nikole Špirića, realno, ništa se suštinski neće promijeniti. Slično je i s izborima članova Predsjedništva. Principijelno, nije uredu da imamo dva bošnjačka člana u Predsjedništvu, ali ta situacija itekako odgovara Željku Komšiću. Sada, s Denisom Bećirevićem uz sebe, on gotovo i da ne mora ništa raditi – pa čak ni dolaziti na posao.
Ista stvar je i s drugim političkim funkcijama koje se pokušavaju predstaviti kao presudne i važne, a u stvarnosti nemaju veliki utjecaj na svakodnevni život građana.
Bosnainfo: Koliko je realno očekivati da će doći do racionalizacije stavova SNSD-a i njihovih partnera? Postoji li prostor da se u skorijoj budućnosti oni povuku s ključnih pozicija u institucijama BiH?
Ivana Marić: Ovakav scenarij čak i nije toliko nemoguć. U trenutnom odnosu snaga, povlačenje SNSD-ovih funkcionera ne bi donijelo nikakvu korist, jer HDZ i dalje ostaje neodređen. Ništa se suštinski ne bi promijenilo ako bismo i dalje imali i HDZ i SNSD protiv ključnih odluka.
Međutim, ukoliko bi se HDZ odlučio da pristane na koaliciju s partnerima iz „dvije trojke“, vjerujem da bi Dodik tada popustio i, barem djelimično, podržao određene zakone. On time ne bi ništa izgubio, jer zna da ne može ostati izoliran ako želi zadržati politički utjecaj.