Malo je predsjednika na svijetu, da ne kažemo modernih diktatora, koji su preživjeli više pritisaka, protesta, napada (kako tvrdi njegova propaganda čak i atentata) kao što je to slučaj sa srbijanskim predsjednikom (ponovo čitaj = diktatorom) Aleksandrom Vučićem.
Svašta nešto se loše izdešavalo u Srbiji i Kosovu u posljednje vrijeme. Od masovnih, skoro redovnih, protesta na ulicama Beograda i ostalih gradova uzrokovanih nezadovoljstvom naroda, preko krvavih događaja na Kosovu (slučaj Banjska), sumnjivim izborima, zatim masakra u Ribnikaru, planiranja opasnog iskopavanja litija, pa sve do nedavne velike eksplozije na Vučićevom vječnom osloncu kada mu loše krene (ili kada nestane sadržaja u Srbiji) – Kosovu (Zubin potok), i velike tragedije na željezničkoj stanici u Novom Sadu.
Tragedija u kojoj je država, prema izvještajima pojedinih srbijanskih medija (onih koji nisu pod palicom Vučića), direktno kriva za rušenje nadstrešnice na stanici koja nije ni trebala biti puštena u funkciju dok sve ne bude stručno ispitano i provjereno. Tragedije koja bi mogla, po mišljenju mnogih analitičara, biti prekretnica kada su u pitanju promjene u srbijanskoj vlasti.
Sektaški karakter SNS-a
Razloga za nezadovoljstvo Vučićevim režimom u Srbiji je mnogo, a i sama činjenica da čovjek sjedi u predsjedničkoj fotelji od 2017. i rukovodi svim ključnim oružjem jedne zemlje (vojska, policija, mediji…), na način na koji on to radi, sama po sebi postaje nepodnošljiva svakom normalnom čovjeku.
Kako to volimo reći „glas zdravog razuma“, kojih je u današnjem modernom vremenu na Balkanu na žalost sve manje, ovog puta u liku beogradskog profesora na univerzitetu, dr. Ivana Videnovića, osvrnuo se na trenutnu situaciju u Srbiji.
Čovjek koji direktno svjedoči svakodnevnim dešavanjima u našem istočnom komšiluku, slaže se s konstatacijom da pritisak na Vučića “odavno nije bio veći”.
– Tačno je da je u pitanju nesvakidašnja situacija za Vučićev režim i da iz nje neće moći da se izvuče političkim smicalicama i trikovima poput raspisivanja izbora. U svim dosadašnjim aferama kojima obiluje ovaj režim pajaca, poltrona i neznalica, bilo da se radi o ubistvu Olivera Ivanovića, padu helikoptera, rušenju sa smrtnim ishodom u Savamali, pogibiji žene na naplatnoj rampi, nizu ludosti sa smrtnim ishodima u toku korone, masakrima u Ribnikaru i Mladenovcu čiji vinovnici imaju duboke veze sa režimom, pa sve do terorističkog napada u Banjskoj, postojala je dobrobit sumnje, odnosno mogućnost da krivica nije samo njihova i da korijeni tih užasa ne leže u sektaškom karakteru SNS i njihovom kultu obožavanja Aleksandra Vučića kome, kako smo upravo vidjeli, ni sam predsjednik vlade ne preza da žrtvuje ugled i u javnosti izloži sramoti sopstvenog sina, učenika gimnazije u Novom Sadu. Dakle nema koga taj krug ljudi u predsjedništvu SNS neće prodati i osramotiti da bi se dodvorio i odobrovoljio Vučićev mesijanski sindrom i udovoljilo njegovom mahnitom bijesu, smatra Videnović.
Osvrnuo se potom na intenzivnu saradnju s Kinezima i zakulisnim radnjama vlasti na tom polju.
– U ovom slučaju, cijela ta mafijaško-korupcionaška hobotnica je bizarno ogoljena: od kineskih strateških partnera, koji zapravo služe za isisavanje novca iz budžeta kroz poslove bez tendera, koji se poslije uzimanja provizije prepuštaju podizvođačima, odnosno domaćim firmama bliskim SNS-u, najčešće fantomskim kompanijama bez sjedišta, bez referenci i bez ikakve ekspertize u tim poslovima, preko nadzora firmi bliskih Viktoru Orbanu, pa sve do tužilaca i sudija koji rade ili ne rade, zavisno od naloga iz SNS-a i konglomerata policije i navijačko-stranačkih bandi pod kapuljačama, ističe na sagovornik.
Upravo taj sistem se, kaže Videnović, raspao a posljedica je bila tragedija u Novom Sadu koja na žalost možda neće biti i posljednja…
„U jednom trenutku se cijeli taj sistem razvalio i odnio 15 vojvođanskih života! Za sada. Podsjetimo se da niz njihovih, na silu izvedenih projekata kako bi Vučić kao graditelj veći od Tita paradirao sa Dodikom, tek čeka da uzme svoj danak.
Periferne ličnosti
Ostavke koje su ubrzo uslijedile nakon tragedije na željezničkoj stanici (Vesić, Momirović, Janasković…) bile su samo manevar koji, sve su prilike, neće uspjeti, smatra sagovornik Bosnainfo.
– Mislim da se radi o perifernim ličnostima i da ovog puta, ako bude pameti kao što je nije bilo do sada u opoziciji, taj manevar neće uspjeti da umiri bijes građana i ovaj događaj izbriše iz poslovično kratkog sjećanja biračkog tijela. Jedino što bi u ovom trenutku bila dovoljna politička kompenzacija za smirivanje nezadovoljstva građana jeste ostavka cijele vlade Miloša Vučevića i formiranje prelazne vlade, koja bi u ograničenom mandatu obezbjedila usvajanje svih preporuka ODIHR-a za održavanje slobodnih demokratskih izbora koji su u Srbiji suspendovani od 2012. godine i dolaska SNS-a na vlast, kaže beogradski profesor.
Ipak, ni u tom slučaju nije siguran da bi Vučić bio smjenjen, evo i zašto:
– Na žalost, nisam uvejren ni da bi takav razvoj događaja doveo do smjene Vučićeve vlasti jer je većinska opozicija na ideološki sličnim ili gorim pozicijama od njega kada je reč o ključnim političkim pitanjima, a to su položaj Srbije u regionu i Evropi, odnos prema jugoslovenskim susjedima i bliskoj prošlosti, zaključio je Videnović za Bosnainfo.