No varijacije postoje: u Latinskoj Americi i Južnoj Africi ideal je bliže 29, dok u Bangladešu smatraju da je bolje skrasiti se već oko 21 godine.
Trendovi: brak sve kasnije
U razvijenim zemljama, prosječna dob prvog braka pomaknula se u kasne 20-e. U SAD-u je to oko 26 za žene i 28–30 za muškarce; u Europi žene često ulaze u brak nakon 30. godine. Prirodne prepreke poput obrazovanja, stabilnosti i tržišta nekretnina često dovode do odgađanja braka .
Mentalno i emotivno sazrijevanje
Istraživanje ukazuju da osobe koje se vjenčaju između 28 i 32 godine imaju manji rizik od razvoda i veću satisfakciju u braku. Razlog je što tada već imaju emocionalnu stabilnost, financijsku samostalnost i zrelost.
Istraživanje iz Nacionalnog longitudinalnog istraživanja adolescentnog zdravlja pokazuje da su oni koji su se prvi put vjenčali između 22 i 26 godina izvještavali o većem životnom zadovoljstvu nego oni ranije ili kasnije.
Ali preuranjeni brak (u tinejdžerskoj dobi ili ranim 20-ima) ne donosi značajne prednosti po mentalno zdravlje, a kod nekih ispitanika čak izaziva stres ili depresiju.
Biološki i kulturni aspekti
Žene posebno osjećaju pritisak – u nekim kulturama smatra se da treba vjenčati se prije 30. godine kako se ne bi bile „prekasno“ ili „sheng nü“ (kineski pojam za „neudate“ žene) en.wikipedia.org. No kako žene kasnije završavaju školovanje i grade karijere, taj pritisak polako slabi.
Evolucijski modeli ističu da postoji preferencija za dobnu razliku – muškarci često traže mlađe žene (oko 25 g), a žene nešto starije muškarce (28–29 g) . Ali u modernom svijetu ta razlika bledi: danas je prihvatljivo vidjeti i obrnute kombinacije i veze bez tog obrasca.
Moderni stereotipi i pritisak okoline
Konzervativni skupovi često promiču brak prije 25-te, pogotovo za žene – izazivajući nesigurnost ako nisu u „pravom roku“ .Istovremeno, sve snažnija feministička i karijerno-orijentirana kultura promiče ideju da je brak „može pričekati“, a samorazvoj je važniji od društvenih očekivanja.