Prezaduženost postaje puno teži globalni problem koji bi u godinama koje dolaze mogao značajno utjecati na potencijale globalnog rasta. Čak se čini da su dugovi toliki da su ekonomski scenariji, koji se danas smatraju konzervativnima, previše ružičasti.
Osim što je jasno da kompletna zapadna hemisfera planeta ima sve nepovoljniji omjer javnih dugova prema BDP-u, iz Kine su se probile informacije koje su otkrile kako se ne smijemo pouzdati čak niti u informacije koje javno objavljuju najvažnije globalne institucije kao što su Međunarodni monetarni fond (MMF) ili Svjetska banka.
Razlike između oficijelnih podataka MMF-a i Svjetske banke o javnim dugovima lokalne uprave Kine i onih koji korespondiraju s činjenicama veće su nego se do sada smatralo: U 2020. godini, primjerice, dug lokalnih uprava NR Kine dosegao je 12,49 milijardi dolara, što je 50 posto više od procjena MMF-a i Svjetske banke.
Iako su mnogi autori upozoravali na zastrašujuće gomilanje infrastrukturnih dugova lokalnih kineskih vlasti, tek je nedavni prijevod prezentacije profesora Davida Daokui Lia i Zahng Hea, sa sveučilišta Tswinghua, potvrdio da su ukupni tereti javnih dugova u Kini dramatičniji nego što su ukazivala anegdotalna medijska izvješća bazirana na djelomičnim ili loše sistematiziranim podacima.
Li i He vode Academic Center for Chinese Economic Practice and Thinking (Accept), očigledno je da raspolažu podacima, te su došli do zaključka kako su dugovi lokalnih vlasti potpuno neodrživi bez ogromnih fiskalnih intervencija centralne države.
Niz zapadnih eksperata šokiran je podacima iz prijevoda govora profesora Lia, koje je održao na 8. sesiji predavanja „Vlada i tržišne ekonomske serije“ (ovaj video nije koristan velikoj većini koja ne poznaje kineski jezik).
Transkripte prijevoda predavanja kineskog profesora Lia objavilo je više zapadnih ekonomskih blogova. Teze iz tih transkripata ne donose previše novoga osim zbirnih podataka te u osnovi potvrđuju zaključke zapadnih analitičara o zabrinjavajućim mehanizmima generiranja enormnih dugova lokalnih kineskih vlasti. Novost kojom se pohvalio profesor Li je i navodno inovativna metoda mjerenja zaduženosti lokalnih uprava.
„Oslanjajući se na primjere iz stvarnog svijeta, naša studija istražuje financijski sastav infrastrukturnih projekata, s posebnim fokusom na različite metode financiranja koje lokalne vlasti koriste u tim projektima. Identificirali smo ključni koncept: ‘ugniježđena struktura‘.
Šta to znači?
Lokalne vlasti obično registriraju matičnu tvrtku, kao što je financiranje lokalne samouprave (LGFV). Ovaj matični subjekt osigurava financiranje tako što, recimo, 30-40 posto čini posuđeni kapital, a 60-70 posto vlastita sredstva.
Ta matična tvrtka zatim ulaže u tvrtku kćer, koja se zauzvrat više zadužuje i ulaže u tvrtku kćer, i tako dalje“, pojašnjava Li ono što je više-manje poznato te potom prezentira fascinantne nalaze:
„Naša detaljna analiza otkrila je da se 2020. godine — iako su ove brojke donekle zastarjele, oslanjajući se na povijesne podatke — kineski dug lokalne samouprave približio 90 bilijuna juana (12,49 bilijuna američkih dolara), što je u to vrijeme iznosilo 88 posto BDP-a.
Ova procjena značajno nadmašuje one koje obično navodi većina znanstvenika. Na primjer, Međunarodni monetarni fond ili Svjetska banka obično ga procjenjuju na oko 60 bilijuna juana (8,33 bilijuna američkih dolara), otprilike 50 posto BDP-a.
Naš viši izračun proizlazi iz uključivanja ugniježđene financijske strukture i obuhvaćanja svih dugova nositelja ulaganja u državnom vlasništvu pod lokalnim samoupravama. Smatramo da su dugovi ovih državnih investicijskih nositelja u biti dugovi samih lokalnih samouprava i da ih se ne treba promatrati odvojeno.
Također smo otkrili da je brza akumulacija infrastrukturnih dugova glavni razlog brzog porasta omjera zaduženosti lokalnih samouprava i cjelokupnog realnog gospodarstva“, zaključuje Li.
Istraživanje Accept, podcrtajmo, utvrdilo je da su biznisi u vlasništvu lokalnih vlasti glavni kanal zaduživanja, te su samo u infrastrukturnim projektima u 2020. imali teret od 6,94 milijardi dolara, a ukupni je infrastrukturni dug 8,8 bilijuna.
Uz to, profesor Li mirno je i jednostavno zaključio da su, ponovimo, dugovi lokalnih vlasti bez intervencije centralne države neodrživi: u osnovi lokalne kineske vlasti više neće moći isplaćivati plaće zaposlenima u lokalnoj upravi ako im centralna država ne pomogne s otplatom dugova.
Ukupni preostali financijski resursi lokalnih vlasti, nakon što poplaćaju sve ono što se ne može izbjeći kod temeljnih funkcija lokalne uprave, iznose oko 2,18 posto ukupnih dugova. U istraživanju smo i doznali, što do sada nije bilo poznato, ako još od 2016. godine lokalne fiskalne vlasti konstantno imaju fiskalne deficite.
Naravno, kineski istraživači impliciraju kako njihova otkrića ukazuju na to da će teret dugova lokalnih vlasti imati visok utjecaj na opću ekonomsku izvedbu Kine u godinama koje dolaze, a iz toga pak proizlazi vrlo jednostavan zaključak kako bi kinesko usporavanje moglo uzrokovati i globalno.
Uz posustajanje globalnog rasta, svi prezaduženi na planetu hipotetski bi se mogli naći u puno neugodnijoj situaciji nego prema sadašnjim temeljnim scenarijima.
