Pozornost javnosti skrenula je na sebe učestvujući u show programa „Mojih 5 minuta“ OBN televizije, a kasnije i učešćima u srbijanskim rialti projektima “Parovi” i “Zadruga”.
Nije od onih koja po svaku cijenu nekog trza za rukav kako bi o njoj napisao nešo, upustio je u neku radio ili telvizijsku emisiju. Polako ali sigurno, sve snažnije, korača ka estradnom vrhu gdje se već nalaze njene sugrađanke Selma Bajrami, Aysela, Merima Džafić…
Iza nje je zavidan broj snimljenih, vrlo kvalitetnih, pjesama među kojima su „Petak“, „Luda noć“ koju je snimila sa tuzlanskom grupom „Bulevar“, „Punani“, sa reperom Ivanom Ivanovićem Đusom, svojim kolegom iz „Parova“, „Gdje si ti u tri“ sa Milanom Toplaovićem Topalkom, „Jutro posle“, „Pa šta“, „Petak“, „Ćiribu Ćiriba“, „Sluga svojih zabluda“…, a polako u tišini priprema snimanje još nekih melodija.
-Odlučila sam svoje sklonosti ka sceni unovčiti na našem području gdje inače, kad su žene u pitanju, vlada velika primitiva, kaže Irma Serjanić-Ilić.
Scena je moj život, moja ljubav, jedini teren gdje se osjećam ful i gdje mogu dati sve od sebe. Nisam od ljudi koji bi mogli sjediti na jednom mestu, raditi neki običan posao.Pogledi na mene, i saznanja da svojom pojavom šokiram muške oko sebe mene hrane. Ja ne glumim na sceni. Ista sam i u svom privatnom životu. Inače, žena na estradi može sve. Ona lakše različitim manipulisanjima dolazi do cilja. Želja mi je da čitav život radim ono što volim, da budem show žena i da za mnom ljudi pričaju kako „razvaljujem“. Na estradi žene svašta prolaze. Iskuse različite neugodnosti, izložene su brojnim nemoralnim ponudama, kaže Irma.
Njen moto je strpljen – spašen i ne predaje se.
-Spremna sam na put preko trnja do uspjeha jer samo samo uporni uspijevaju. Sve što sam uradila do sada postigla sam svojim radom. Ne kopiram nikoga. U moru brojnih pjevača i pjevačica publika te pamti samo po onom zbog čega si drugačiji od drugih i tako te i prihvata. Možda bi moja karijera tekla ubrzaniji tokom da sam prihvatala ponude nekih koji su mi obećavali „kule u oblacima“. No, nisam željela da sutra pred bilo kim obaram pogled i hodam pognute glave. (E. Muračević)