Planet je zasad dobio ime K2-415b, a kruži oko patuljaste zvijezde u sistemu koji je dio Mliječnog puta. Ovo svemirsko tijelo udaljeno 72 svjetlosne godine od nas otkrio je međunarodni tim astronoma kojega vodi Teruyuki Hirani iz japanskog Astrobiološkog centra.
“Male planete oko patuljastih zvijezda odličan su laboratorij za istraživanje atmosferske raznolikosti kamenih planeta i uvjeta pod kojima mogu postojati naseljive planete”, objavio je Hirano u objavi uz otkriće, koje je prihvaćeno u časopisu The Astronomical Journal, a dostupno je na serveru arXiv.
Dodatni plus je što je oko manjih i hladnijih zvijezda poput onih koje zovemo crveni patuljci temperatura na planetama koje oko njih kruže najbliža onima koje postoje na planetama oko našeg Sunca. To znači da im je razdoblje orbitiranja kraće, pa je lakše pratiti i proučavati podatke iz njihovog spektra. Osim toga, zvijezde koje su bliže Sunčevom sistemu su zbog blizine sjajnije, pa ih je lakše posmatrati.
Mana takvih malih planeta je što ih je teže naći. Dosad je na udaljenosti unutar 100 svjetlosnih godina od Sunčevog sistema nađeno samo 14 egzoplaneta približno Zemljine veličine, najviše ih je u sistemu koji su astronomi nazvali TRAPPIST-1.
Sada otkriveni egzoplanet K2-415b je 1,015 puta veći od obima Zemlje, a kruži oko jedne od najmanjih zvijezda oko koje su slična tijela dosad nađena, ima samo 16 posto mase našeg Sunca. Prvi je put primijećen još prije nekoliko godina, 2017. ga je snimio danas ugašeni teleskop Kepler, a potom se pojavio i na teleskopu TESS koji je naslijedio Keplera.
Nakon toga krenula su istraživanja, i u sada objavljenom radu dobili smo mnoštvo podataka, prvenstveno o masi, dimenzijama i gustoći planeta, te o dužini orbite. Premda je K2-415b otprilike Zemljine veličine, masa mu je čak tri puta veća, što upućuje da je gušće građe. Osim toga, znatno je bliži svojoj matičnoj zvijezdi nego što je Zemlja udaljena od Sunca, svoj orbitalni krug završi u samo četiri dana. Kod ovakvih patuljastih zvijezda, pogotovo toliko manjih od Sunca, njihovi planeti su nastanjivi na manjim udaljenostima nego što je slučaj kod Sunčeva sisitema, ali ovo je ipak preblizu. Doduše, K2-415b se nalazi na samoj granici, što znači da i dalje ima atmosferu koju se može ispitivati. Primjera radi, na takvoj granici u našem sistemu nalazi se Venera, i njena atmosfera je jako gusta.
Ostaje mogućnost da u sisitemu u kojem se nalazi K2-415b ima još sličnih planeta koje nisu otkrivene.