Hurtić je istakao da je “od 1992. do 1995. godine svijet gledao i tolerisao zločine, logore, silovanja, spaljivanje civila, iako su slike, snimci i svjedočenja preživjelih čvrsto svjedočili o užasu koji se čini nad Bošnjacima”.
“Uz ovu nepravdu, svezali su nam ruke, uveli embargo na oružje i onemogućili da se branimo” – naglasio je Hurtić.
Kako je kazao, iako je Vijeće sigurnosti UN-a, nekoliko dana nakon masakra na školskom igralištu u Srebrenici, 16. aprila 1993. godine usvojilo Rezoluciju 819, kojom je ovaj grad proglašen “zaštićenom zonom”, ovakav kukavički odnos međunarodne zajednice i svijeta ohrabrio je zločince da počine novi genocid na evropskom tlu. Genocid u Srebrenici, najveći zločin u Evropi nakon holokausta.
“Srebrenica, grad sa bogatom historijom, prepoznatljiv po rudnicima koje su koristili i stari Rimljani, ali i ljekovitim Guber vodama i prirodnim ljepotama, od aprila 1993. godine postaje najveći logor u srcu Evrope, u kojem se nalazilo blizu 60.000 Srebreničana, Bratunčana, Vlaseničana, Zvorničana i drugih stanovnika iz okolnih općina. ‘zaštićena ili sigurna zona’, za njih je bila nada da će preživjeti” – poručio je Hurtić.
Kako je istakao, mnogi su uspjeli preživjeti bježeći šumama prema slobodnoj teritoriji nakon pada Srebrenice, ali njih 8.372, nažalost, nije. Počinjen je genocid. Tako je “sigurna zona” UN-a postala najveća mrlja na obrazu i savjesti međunarodne zajednice i cijelog svijeta u novijoj historiji, ali i najveća rana u historiji bošnjačkog naroda i naše domovine, poručio je.
“Naš put je istina i pravda, zasnovan na činjenicama i presudama. Genocid u Srebrenici je čvrsto dokumentovan i presuđen. Haškim i drugim presudama istina o genocidu je zacementirana u historiji svijeta. I oko toga nema rasprave. Obaveza nas i naših generacija koje dolaze, jeste da govorimo istinu, istražujemo, pišemo, podsjećamo… Danas ovdje u Potočarima, pred tabutom 15-godišnjeg dječaka Elvira, još trojice maloljetnika i 26 drugih Podrinjaca kojima ćemo klanjati dženazu, zajedno dajemo čvrsto obećanje da ćemo zauvijek nastaviti tražiti nedužno ubijene u genocidu, čije se kosti nalaze širom Podrinja, insistirati na procesuiranju svakog ratnog zločinca i truditi se da preživjelima omogućimo bolji život. To je naš trajni dug i trajna obaveza” – kazao je Hurtić.
Istakao je da će od 11. jula 2023. godine u bosanskoj dolini šehida biti 6.751 mezar. U ovom broju satkani su životi, sudbine, želje, uspomene, djetinjstva, prvi koraci i izgovorene riječi, pisma, fotografije, bajrami i ramazani, ljetovanja, miris Drine, svježina podrinjskog zraka… Molim Boga da njihovim dušama podari vječni rahmet, a porodicama sabur – poručio je ministar Hurtić.