Na početku obraćanja, ministar Hurtić je podsjetio da ovaj zakon propisuje slobodu vjere, osigurava pravni status crkava i vjerskih zajednica, i zabranjuje svaki oblik diskriminacije protiv bilo koje vjerske zajednice, te pruža i osnovu za uspostavljanje odnosa između države i vjerskih zajednica.
“MLJPI BiH, koje je nadležno za saradnju sa vjerskim zajednicama, te praćenje primjene ovog zakona, u proteklim godinama aktivno je bilo uključeno u izradu i provođenje ovog zakona. Učestvovali smo u pripremi, izradi i predlaganju teksta osnovnih sporazuma/ugovora koji se zaključuju između Bosne i Hercegovine i vjerskih zajednica, te u davanju mišljenja u vezi sa slučajem zabrane ili ograničenja slobode vjere ili uvjerenja, prenosi Hayat.
Sva važnija pitanja ostvarivanja slobode vjere, koja su od interesa za četiri tradicionalne vjerske zajednice, najčešće bi se rješavala u konsultaciji sa Međureligijskim vijećem BiH, kojem na godišnjem nivou dodjeljujemo 100.000 KM”, kazao je Hurtić.
Naglasio je da je Ministarstvo je u proteklom periodu, također, provelo sve potrebne aktivnosti za zaključivanje osnovnih ugovora između države BiH i Vatikana i Srpske pravoslavne crkve, koji su ratifikovani 2007. i 2008. godine. Na istim osnovama pripremljen je i nacrt Ugovora između države Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u BiH, koji, nažalost, još uvijek nije potpisan.
“Zato danas, na ovom cijenjenom skupu, kao državni ministar, ali i kao musliman koji čvrsto pripada Islamskoj zajednici u BiH, želim da ukažem na nepravdu koja se čini prema najvećoj vjerskoj zajednici u našoj zemlji. Želim i da pozovem nadležne da ulože više napora kako bi se ovo pitanje konačno riješilo”, poručio je Hurtić, sapćeno je iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.
Poštivanje slobode vjere, dodao je ministar, i dalje je ograničeno zbog selektivnog provođenja zakona, te istakao da se u nekim sredinama tolerišu društveno nasilje, prijetnja nasiljem, napadi na vjerske objekte i službenike, ali i izazivanje vjerske mržnje, čime se ograničava sloboda vjere tamo gdje su pripadnici neke vjerske zajednice u manjini.
“Dakle, ovdje nije samo problematično selektivno provođenje zakona, nego je potrebno razvijati svijest u cijelom društvu o slobodi vjere, a za što nam je neophodan jedinstven i širi angažman vjerskih zajednica, institucija, nevladinog sektora i svih drugih važnih aktera u društvu. S druge strane, vjerske zajednice s pravom očekuju od države rješavanje brojnih pitanja poput restitucije, pitanja penzijskog osiguranja, te generalno djelotvornije aktivnosti na unapređenju vjerskih sloboda”, zaključio je Hurtić.