Napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Irana dosegle su najviši nivo u posljednjih nekoliko desetljeća nakon što je predsjednik Donald Trump u nedjelju naredio direktne napade u kojima su, kako je rekao, “uništeni” ključni nuklearni objekti širom te bliskoistočne zemlje.
Iran ostaje najveći protivnik SAD-a u regiji od Islamske revolucije 1979. godine, koju je predvodio ajatolah Ruhollah Khomeini, a koja je svrgnula prozapadnog Mohameda Rezu Pahlavija. Od tada se dvije nacije spore zbog mnoštva pitanja, uključujući iranske nuklearne ambicije, iransku podršku posrednicima u regiji i američko političko uplitanje.
Izrael, koji Iran dugo smatra prijetnjom, prošle je sedmice pokrenuo neviđene napade širom Irana nakon što je optužio zemlju za razvoj nuklearnog oružja. Izraelske tvrdnje nisu potkrijepljene nikakvim vjerodostojnim dokazima, ali Trump je uvukao SAD u rat nakon izraelskih napada, piše Aljazeera.
U nedjelju je SAD direktno napao Iran u onome što je Trumpova administracija nazvala vrlo sofisticiranim tajnim napadom u kojem je sudjelovalo više od 125 američkih aviona i 75 preciznih bombi. Washington je rekao da je “uništen” iranski nuklearni pogon, ali Teheran je upozorio da će uzvratiti.
Ovo je vremenski okvir odnosa SAD-a i Irana od 1953:
(1953) Puč uz podršku SAD-a i ponovno uspostavljanje šaha: Napetosti su u početku počele rasti zbog napora demokratski izabranog iranskog premijera Mohameda Mosaddegha da nacionalizira Anglo-iransku naftnu kompaniju (sada BP). Britanska kolonijalna sila kontrolirala je većinski udio u zajedničkom preduzeću otkako je nafta otkrivena početkom 1900-ih. Mosaddeghovi potezi da nacionalizira kompaniju nakon izbora 1951. razljutili su Britance. Američka CIA podržala je Ujedinjeno Kraljevstvo u organiziranju puča i podršci nekada svrgnutom monarhu Pahlaviju da se vrati na vlast kao šah.
(1957) Atomi za mir: Šahove ambicije za Iran s nuklearnim pogonom dobile su podršku SAD-a i drugih zapadnih saveznika. Obje zemlje potpisale su nuklearni sporazum za civilnu upotrebu nuklearne energije kao dio programa Atomi za mir tadašnjeg američkog predsjednika Dwighta D. Eisenhowera. Desetljeće kasnije SAD je Iranu osigurao nuklearni reaktor i uran kao gorivo. Nuklearna saradnja čini osnovu za trenutno nuklearno pitanje.
(1979) Islamska revolucija: Dok su odnosi između Teherana i Washingtona cvjetali, Iranci su ‘patili’ pod diktaturom šaha i opirali se uočenom prekomjernom zapadnom utjecaju na njihovo poslovanje. Revolucionarni protesti počeli su potresati zemlju krajem 1978. i prisilili su šaha na bijeg u januaru 1979. Prognani islamski učenjak ajatolah Ruhollah Khomeini vratio se da vlada novom islamskom republikom.
(1980) SAD prekida diplomatske veze: Nakon poteza SAD-a da primi šaha na liječenje od raka nakon njegovog progonstva, iranski studenti provalili su u Američku ambasadu u Teheranu i oteli 52 Amerikanca na 444 dana. Washington je prekinuo diplomatske veze i nametnuo sankcije zemlji. Šah je umro u progonstvu.
(1980 – 1988) SAD podržava iračku invaziju: Nakon iračke invazije na Iran, tokom vlasti Saddama Husseina, koji se želio suprotstaviti Khomeinijevoj ideologiji, SAD je stao na stranu Iraka, produbljujući napetosti između dvije zemlje. Rat je trajao do 1988. i u njemu su hiljade ljudi poginule na obje strane. Irak je, također, upotrijebio hemijsko oružje protiv Irana.
(1984) Određivanje sponzora terora: Predsjednik Ronald Reagan službeno je proglasio Iran “državnim sponzorom terora” nakon niza napada u Libanu, gdje se SAD uvukao nakon što je Izrael napao zemlju. U jednom napadu na vojnu bazu u Bejrutu ubijen je 241 američki vojnik. SAD je okrivio Hezbollah, libanski šiitski pokret koji podržava Iran. Kasnije je, međutim, Reagan sarađivao s Iranom iza kulisa kako bi oslobodio američke taoce koje je držao Hezbollah. Kada je izašla na vidjelo, afera Iran-Contra, kako je nazvana, bila je ogroman skandal za Reagana.
(1988) Obaranje aviona Iran Aira: Usred ratnih napetosti, pa čak i direktnih napada na vojne brodove jedne druge strane u Zalivu, američki ratni brod probio je iranske vode i pucao na civilni let Iran Aira (IR655) koji je letio prema Dubaiju 8. jula. Svih 290 ljudi na brodu je poginulo. SAD, koji je tvrdio da se radilo o pogrešci, nije se formalno izvinio niti preuzeo odgovornost, ali je porodicama platio 61,8 miliona dolara odštete.
(1995) Strožije sankcije: Između 1995. i 1996. SAD je uveo dodatne sankcije. Zatim su izvršnim naredbama predsjednika Billa Clintona američkim kompanijama zabranjeni poslovi s Iranom, dok je Kongres donio zakon kojim se kažnjavaju strani subjekti koji ulažu u energetski sektor zemlje ili prodaju Iranu napredno oružje. SAD je kao razlog naveo nuklearni napredak i podršku grupama poput Hezbollaha, Hamasa i Palestinskog islamskog džihada.
(2002) Posljedice 11. septembra: Nakon napada na SAD 11. septembra, predsjednik George W. Bush je u govoru o stanju nacije rekao da je Iran dio „Osovine zla“ uz Irak i Sjevernu Koreju. U to vrijeme, Iran je iza kulisa pregovarao sa SAD-om kako bi ciljao na njihove zajedničke neprijatelje – talibane u Afganistanu i Al-Qaidu. Saradnja je narušena, a do kraja 2022. međunarodni posmatrači primijetili su visoko obogaćeni uran u Iranu, pozivajući na daljnje sankcije.
(2013) Iranski nuklearni sporazum: Između 2013. i 2015. američki predsjednik Barack Obama počeo je razgovore na visokom nivou s Iranom. Teheran je 2015. pristao na nuklearni sporazum, formalno poznat kao Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (JCPOA), koji bi ograničio iranske nuklearne aktivnosti u zamjenu za ublažavanje sankcija. Kina, Rusija, Francuska, Njemačka, Velika Britanija i Evropska unija također su bile stranke sporazuma koji je ograničio iransko obogaćivanje na 3,67 posto.
(2018) Trump se povlači iz nuklearnog sporazuma: Tokom Trumpovog prvog mandata, SAD se jednostrano povukao iz sporazuma 2018. i uveo sankcije protiv Irana. Trump i Izrael kritizirali su sporazum. Iran je također otkazao svoje obaveze i počeo proizvoditi obogaćeni uranij izvan ograničenja koja je sporazum nametnuo.
(2020) Ubistvo lidera IRGC-a: Tokom Trumpovog prvog mandata, SAD je u Bagdadu u napadu dronom ubio iranskog generala Qassema Soleimanija, komandanta elitnih snaga Quds Iranskog revolucionarnog gardijskog korpusa (IRGC). Godinu ranije, administracija je snage Quds nazvala „terorističkom“ organizacijom. Iran je odgovorio napadima na američku imovinu u Iraku.
(2025) Pismo Teheranu: U martu je Trump poslao pismo iranskom vrhovnom vođi ajatolahu Aliju Khameneiju u kojem je predložio nove pregovore o nuklearnom sporazumu s rokom 60 dana. Međutim, Khamenei je odbio ponudu, rekavši da SAD ne traži pregovore s Iranom, već mu nameće zahtjeve. Razgovori su neslužbeno počeli u Omanu i Italiji, a Muscat je djelovao kao posrednik. Trump je tvrdio da je njegov tim “vrlo blizu” dogovoru nakon nekoliko rundi razgovora i upozorio Izrael na napade. Teheran je također izrazio optimizam, ali je insistirao na pravu obogaćivanja urana, što je bila sporna tačka u pregovorima. Izrael je pokrenuo napade diljem Irana dan prije šeste runde pregovora između Irana i SAD-a.
(2025) Američki napadi: SAD je bombardirao tri ključna nuklearna postrojenja u Iranu, navodeći sigurnosne probleme i odbranu Izraela.