Razgovor je obuhvatio dugotrajne izazove s kojima se suočava ovo područje, ukazujući na probleme koji stagniraju, ali istovremeno i odgovaraju određenim akterima u postojećem obliku.
Ovo su samo neke od tema koje smo se dotaknuli u razgovoru, uključujući političke podjele u Bosni i Hercegovini, odnose u regiji, globalne trendove uspona desničarskih stranaka, te njihov utjecaj na Balkan. Također, analizirali smo aktuelne sukobe, ulogu velikih sila poput SAD-a, Kine i Rusije, i moguće scenarije za budućnost međunarodnih odnosa.
Bosnainfo: Kako biste opisali trenutnu političku situaciju u BiH u kontekstu sve većih nacionalnih i ideoloških podjela? Da li je moguće očekivati političku stabilnost u skorijem periodu?
Klasić: Kada posmatram situaciju u Bosni i Hercegovini, sve više mi se čini da su promjene iste. Nema nekih velikih pomaka u posljednjih trideset godina od Dejtonskog sporazuma. Da, rat je zaustavljen, mir je uspostavljen, oružje je utihnulo, ali one Bosne od prije rata i dalje nema i nije na vidiku. Kako politička, tako i društvena situacija nije najbolja. Bosna i Hercegovina je, naprosto, na toliko razina nefunkcionalna, ne samo u smislu da se polovica Bosne i Hercegovine ne priznaje kao takva – tu mislim na Republiku Srpsku, gdje i dobar dio stanovništva, posebno oni koji su rođeni krajem 80-ih i početkom 90-ih, ne doživljava Sarajevo kao svoj glavni grad niti BiH kao svoju domovinu.
Ali ni u Federaciji stvari nisu najbolje. Tamo imate dijelove gdje se Hrvati osjećaju ugroženim od Bošnjaka, a negdje Bošnjaci od Hrvata. Možda kao najbolji primjer toga kako država ne funkcionira možemo navesti razgovore s ljudima koji rade u državnim ustanovama. Svi kažu da je najgore kada radiš u državnoj službi, jer tada – niko o tebi ne brine. To je zastrašujuće. Na taj način imate državu u kojoj se svi boje biti pod njenom ingerencijom.
Previše ljudi, kako u BiH, tako i van nje, ima osjećaj da bi, u trenutku kada bi se Evropa povukla sa svojom administracijom i visokim predstavnikom, i kada bi građani bili prepušteni sami sebi, došlo do nekog oblika nasilja. Vjerovatno ne rata, jer nema toliko oružja kao devedesetih, ali prisustvo evropskih činovnika u Bosni i Hercegovini je važna garancija za stabilnost ove zemlje. To najbolje pokazuje duboke probleme s kojima Bosna i Hercegovina živi.
Bosnainfo: Kako trenutna situacija u regiji, uključujući tenzije između Srbije i Kosova te odnose Hrvatske i BiH, utiče na političke prilike u Bosni i Hercegovini?
Klasić: Na više razina situacija se promijenila. Nema spora da su i Hrvatska i Srbija u prošlosti imale interese prema teritoriji Bosne i Hercegovine i da su postojali planovi o njenim podjelama. Međutim, što se tiče Hrvatske, situacija se bitno promijenila. Hrvatska je danas članica Evropske unije i NATO saveza, s jasno definisanim granicama. Da se sada napravi anketa u Hrvatskoj o tome ko želi da se Hercegovina pripoji Hrvatskoj, mislim da bi taj broj bio u promilima onih koji bi to željeli.
S druge strane, situacija u Srbiji nije takva. Kada bi pitanje bilo preformulisano u: “Ko bi želio da Republika Srpska bude pripojena Srbiji?”, taj bi broj bio enormno visok. Utjecaj samih Hrvata nije ni blizu utjecaju Srba u Bosni i Hercegovini, što znači da je i mogućnost manipulacije veća. Odnos u Federaciji treba gledati sa dvije strane. Ni Zagreb, ni Hrvatska, ni Srbija ne bi mogli posvađati Hrvate i Bošnjake u BiH da su ti odnosi dobri i da nisu već nečim narušeni.
Činjenica da se određeni broj Hrvata ne osjeća sigurno ili neravnopravno jeste nešto o čemu ipak treba razmišljati, ali ne mislim da izjave koje nisu uvijek regularne iz Hrvatske vode ka tome da se ide ka raspadanju. Kako odnose riješiti, to trebaju riješiti građani BiH između sebe.
Situacija u regiji nije dobra, i pokazuje se da je glavni faktor nestabilnosti, u principu, Vučićeva Srbija. Srbija koja je zarobljena, gdje monopol od politike do ekonomije ima jedna stranka i jedan čovjek. Kada pogledate najveće nestabilnosti na Kosovu, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, uvijek ispadne da iza toga stoje konci iz Beograda. Nećete čuti da Zagreb utiče na Hrvate u Vojvodini i da oni idu u nekim smjerovima protiv Srbije.
Da ste me pitali prije godinu ili dvije da li se toga pribojavam, rekao bih ne, jer je Srbija okružena zemljama NATO pakta, a Amerika je na tu situaciju gledala drugačije. Međutim, situacija u SAD-u i Evropi me sve više zabrinjava kako na globalnom, tako i na regionalnom nivou.
Bosnainfo: Kada ste se već dotaknuli globalnih dešavanja, činjenica je da se Donald Trump i njegova politika često povezuju s polarizacijom globalne političke scene. Kako ocjenjujete njegov utjecaj na međunarodne odnose, posebno u kontekstu trenutnih sukoba?
Klasić: Uticaj SAD na tu situaciju je najveći, od tog uticaja nema veći. Nema jačeg političkog faktora u svijetu od SAD-a. Ako koriste svoj uticaj da bi spriječile ratove ili garantirale nekome stabilnost, imamo jedan mogući scenario. Međutim, ako SAD idu na razgradnju postojećeg političkog i ekonomskog sistema, onda ne znamo gdje nas to vodi.
Konkretnije, Donald Trump je pokazao netrepeljivost prema multilateralnim organizacijama. On se ponaša kao nasilnik koji, kada je u prostoriji, želi dominirati. Njega Evropska unija, pa i sam NATO savez, kao prostori stabilnosti, ne zanimaju. Njegova primarna misija je uvijek njegovo lično interesovanje. Ako to preslikamo na Evropsku uniju, koja je ionako sve nestabilnija zbog uticaja desničarskih populističkih režima i njihovih ambicija, sigurno to neće dobro utjecati ni na cijeli svijet ni na našu regiju.
Bosnainfo: Da li vjerujete da se svijet kreće prema većoj eskalaciji konflikata ili prema mogućnosti novih međunarodnih dogovora i poretka? Koji su historijski obrasci koji bi nam mogli pomoći u predviđanju?
Klasić: Puno je sličnosti sa Evropom dvadesetih i tridesetih godina. Ono što me posebno zabrinjava je to što se to ne događa samo velikim silama. Kada zbrojite trendove, dolazimo do zaključka da se dešava sve veći otpor i nepovjerenje prema demokratiji, kao i prema parlamentarnim političkim liberalnim strankama. Ljudi traže spas u jakom vođi i smatraju da je demokratija izvor nestabilnosti, da stalne promjene na vlasti vode ka nestabilnosti, a trend je takav da traže spasitelja nacije. I to me zabrinjava, jer djeluje kao da se uveliko odustaje od demokratije.
Što se tiče sukoba, njih već imamo. Sukobi na Bliskom istoku, u Ukrajini i drugi mogu eksalirati s obzirom na političke scenarije koji su pred nama i koji su, po meni, prvi put nakon Drugog svjetskog rata doista neprevidivi. Danas je granica sve fluidnija, a imamo i mnogo više igrača i nove tikove političara poput Donalda Trumpa, koji uz lažne vijesti i dezinformacije glatko pobjeđuje na izborima. Bojim se i pomisliti što su njegovi glasači spremni istrpjeti.