U ovom ekskluzivnom intervjuu, gospodin Zečević osvrnuo se na ključne događaje koji su oblikovali državnost Bosne i Hercegovine, značaj Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, izazove pomirenja u regionu, te potencijal Bosne i Hercegovine da iskoristi svoje historijsko naslijeđe za izgradnju prosperitetne budućnosti. Njegova analiza pruža uvid u korijene naše državnosti i smjernice za budućnost.
BOSNAINFO: Dan državnosti Bosne i Hercegovine najvažniji je datum u njenoj povijesti. Koji su ključnidogađaji iz njene prošlosti koji su utjecali na izgradnju njene višestoljetne državnosti?
Zečević: Svaki narod, koji je kao politički subjekt kreirao vlastitu državu, obilježava značajne datume iz njene povijesti na temelju kojih potvrđuje kontinuitet njenog postojanja. Bosna i Hercegovina je, uostalom kao i sve države na jugoslavenskom području, kroz svoju milenijsku povijest egzistirala u različitim formama od pune političke samostalnosti, kraćeg ili dužeg diskontinuiteta i ponovnog obnavljanja državnosti. Tako je od X stoljeća kada u djelu ̋De administrando imperio ̋ ( ̋O upravljanju carstvom ̋) spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet, najprije kao banovina, a od 1377. godine i kao kraljevina na čelu sa svojim kraljem Tvrtkom I Kotromanićem, u srednjem vijeku stasavala jaka bosanska država. Ipak, 1463. godine izgubila je samostalnost i kao pokrajina inkorporirana u sastav Osmanskog carstva, u okviru kojeg je kao Bosanski sandžak, Bosanski ejalet i Bosanski vilajet, ostala do austrougarske okupacije 1878. godine.
Pa i pod takvim prilikama bosanski je čovjek 1830. godine, artikulirajući težnje za političkom autonomijom u Osmanskom carstvu, kroz pokret Husein-kapetan Gradaščevića izrazio visok stepen državotvorne svijesti. Ni nakon Berlinskog kongres, a kojim je predata na okupaciju i upravu AustroUgarskoj monarhiji, Bosna i Hercegovina nije ostvarila željenu neovisnost. Do nje je, podnoseći velike žrtve u Narodnoslobodilačkoj borbi, došla 25. novembra 1943. godine na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić Gradu. Tada je, nakon 480 godina bez konzumiranja suvereniteta, obnovljena državnost Bosne i Hercegovine.
BOSNAINFO: U čemu se ogleda značaj Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a za Bosnu i Hercegovinu tada i danas?
Zečević: Utemeljeno 1943. godine, kao najviše državno i zakonodavno tijelo antifašističkog pokreta Bosne i Hercegovine u toku Drugog svjetskog rata, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) u institucionalnom smislu provelo je reafirmaciju njene državnosti. Polazeći od činjenice da u borbi za oslobađanje od fašističkih okupatora učestvuju svi njeni narodi – Bošnjaci, Hrvati, Srbi i ostale nacionalnosti, ZAVNOBiH je postao državotvorno tijelo samostalne i suverene, zajedničkim snagama stvorene države Bosne i Hercegovine. Odlukama Vijeća od 25. novembra 1943. godine ona je obnovljena i priznata u svojim povijesnim granicama kao politički ravnopravna sa drugim jugoslavenskim federativnim jedinicama. Definirana kao država bez supremacije bilo koje nacije ili etnije nad drugima, a što je decidno formulirano u sintagmi da Bosna i Hercegovina ̋nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska ̋, Bosna i Hercegovina je povratila državno – pravnu samobitnost.
BOSNAINFO: Mnoge zemlje su prošle kroz procese pomirenja i izgradnje nacije nakon rata. Koji su konkretni koraci koje BiH i susjedi moraju poduzeti kako bi se proces pomirenja usmjerio prema stabilnoj budućnosti?
Zečević: Prvi i najvažniji korak koji je potrebno učiniti jeste suočavanje sa iskustvima naše recentne povijesti. To podrazumijeva shvatanje onoga što se zbivalo u posljednjih stotinu godina, osobito onoga što je kao raspad Jugoslavije kulminiralo u Bosni i Hercegovini devedesetih godina 20. stoljeća. Jugoslavije koje su stvarane krajem Prvog i Drugog svjetskog rata bile su najozbiljniji pokušaji ujedinjenja južnoslavenskih naroda u njihovoj povijesti. Istina, značajan poticaj tom procesu dale su specifične geopolitičke prilike, ali presudnu ulogu imale su politike i političke elite Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Slovenije koje su, sa izuzecima marginalnih političkih faktora koji su zagovarali drugačije rješenje nacionalnog pitanja, bile opredijeljene za okupljanje Južnih Slavena u jedan zajednički politički okvir. Bosna i Hercegovina imala je centralnu poziciju u tim političkim sistemima. Etnički, kulturni i religijski sastav njenog stanovništva bio je ključan u definiranju budućih političkih odnosa, što je s najvećom pažnjom razmatrano na ZAVNOBiH-u i AVNOJ-u u vrijeme Drugog svjetskog rata.
To pitanje odražavalo je stvarnu prirodu odnosa u Jugoslaviji u cjelini. Kasnije, osobito nakon smrti Josipa Broza Tita, otvoren je prostor za retrogradne politike koje su u vrlo osjetljivom trenutku nacionalno pitanje iskoristile za ostvarenje svojih krajnjih ciljeva. Šta je zapravo taj krajnji cilj bio, narodi su vidjeli devedesetih godina prošlog stoljeća. Disolucija Jugoslavije najteži svoj izraz imala je u Bosni i Hercegovini koja je 1992 – 1995. godine bila izložena brutalnoj agresiji ostataka te tada već bivše Jugoslavije koju je, u prvom redu, reprezentirala Srbija. U toku tih zbivanja stradavali su svi, bez obzira kojem narodu pripadali. Rezultat te agresije, što je potvrđeno odlukama Međunarodnog suda u Haagu, bio je i genocid počinjen nad Bošnjacima muslimanima. To su povijesne činjenice koje više nije moguće ignorirati i osporavati. Suočavanje sa njima jedini je smislen, logičan i zdravorazumski način za gradnju zajedničke budućnosti naroda na ovim prostorima.
BOSNAINFO: Na koji način bi Bosna i Hercegovina mogla iskoristiti svoje bogato historijsko naslijeđe kao temelj za izgradnju demokratske, inkluzivne i prosperitetne budućnosti?
Zečević:: Bosna i Hercegovina nije, što neki danas nastoje da dokažu, neka proizvoljna tvorevina nasumičnih povijesnih procesa i teritorijama sa zasebnim homogenim religijskim, etničkim ili kulturnim tradicijama. Naprotiv, ona je autentična sui generis povijesna kategorija nastala kao rezultat političkog, duhovnog i uopće kulturnog djelovanja bosanskog čovjeka, koju je oduvijek karakterizirao visok stepen tolerancije prema svakome i svemu što je nosilo obilježlje drugačijeg. Tako je bilo moguće da u njoj, nakon edikta iz godine kojim je naređeno svim Jevrejima da napuste Španiju, ti prognani ljudi sigurnost pronašli u Bosni i Hercegovini gdje su u 16. stoljeću formirali bosansku jevrejsku zajednicu.
Dakle, Bosna i Hercegovina je i tada predstavljala osoben kulturološki i društveni fenomen u Evropi. Taj je specifikum, uprkos brojnim izvana poticanim razaranjima njenog unutrašnjeg političkog i kulturnog jedinstva, do danas ostao glavno obilježje bosanskoherecgovačkog društva. Tragovi tog zajedništva jasno su vidljivi u bogatom povijesnom naslijeđu, spomenicima materijalne i duhovne kulture njenih naroda. U tom smislu, Bosna i Hercegovina ima sve pretpostavke za nadgradnju, razvoj i integraciju svoga društva
BOSNAINFO: Danas se vrlo često govori o evropskim integracijama Bosne i Hercegovine. Da li je to i koliko moguće u postojećim prilikama definiranim Dejtonskim ustavom ?
Zečević: Nažalost, uslijed svih zbivanja o kojima smo govorili, Bosna i Hercegovina i njene susjedne zemljese nalaze na marginama onoga što se zove Evropa ili evropski svijet. Razloga za to je više. Politike kojesu na povijesnu scenu došle devedesetih godina 20. stoljeća uslovile su trodecenijski proces stagnacijedruštva tih zemalja u svakom, a osobito demografskom i ekonomskom pogledu. Kad je riječ o Bosni iHercegovini stanje nastalo nakon 1995. godine legalizirano je Dejtonskim mirovnim sporazumom. On je,nesumnjivo, bio ključni momenat u okončanju ratnih stradanja na teritoriji Bosne i Hercegovine, ali logikana kojoj je uspostavljen novi politički okvir nije utemljen na suštinskom razumijevanju prirode njenepovijesti. Tako je, koristeći kao argumentaciju konstitutivnost naroda nametnuto vrlo složeno trostrukoadministrativno uređenje sa dva entiteta i distriktom. Sa druge strane, što je paradoksalno, međunarodnazajednica pred takvu Bosnu i Hercegovinu postavlja nerješive izazove i zahtjeve koje mora implementiratikako bi stekla uslove za ulazak u Evropsku Uniju. To je moguće, ali samo uz unutrašnji dijalog iiznalaženja rješenja koja neće zadirati u pitanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Napuštanjepolitika separatizma ili njihovo sankcionisanje izbornom voljom građana danas se čini jedinim mogućimnačinom rješenja ovoga stanja i izgradnje budućnosti bez neizvijesnosti.
BOSNAINFO: Na kraju, kakvu poruku u povodu Dana državnosti želite uputiti građanima Bosne i Hercegovine, posebno mladim ljudima, u kontekstu njihove uloge u oblikovanju budućnosti zemlje?
Zečević: Izuzmemo li zvanične politike sa etničkim predznakom u Bosni i Hercegovini i spustimo se u ravansa običnim ljudima, građanima ove države, vjerujem da većina njih zapravo ne dijeli percepciju stvari kakvu imaju vladajuće elite. Onda kada jedni drugima priznaju da su prije svega ljudi, pa tek onda ravnopravni građani sa svojim nespornim etničkim i religijskim identitetima, mogu se očekivati ozbiljniji iskoraci. Vrlo važnu, rekao bih i najodgovorniju ulogu, u tome imaju mladi ljudi. Bosna i Hercegovina je država svakoga od njih, kao što je bila i njihovih predaka. Dan državnosti nas podsjeća na žrtvu svih naroda koja je data u ime stvaranja ideala koji se zove Bosna i Hercegovina.