Senad Hasanbašić stigao je sa grupom prijatelja iz Tešnja kako bi zajedno sa stanovnicima Ahmića obilježili godišnjicu zločina.
“Došli smo s omladinom što i jeste cilj da vide šta se desilo i da se nikada na zaboravi”, rekao je Hasanbašić i dodao:
“Obaveza nas starijih je prenositi na mlade generacije da se sjećaju ovih datuma, kao što je ovaj 16. april kada je počinjen zločin u Ahmićima i da se ne smije zaboraviti jer ako se zaboravi, lako će se ponoviti.”
Mladi Adijan Zečević iz Zenice učestvovao je sa stotinama drugih ljudi u pohodu “Put istine i sjećanja” iz Zenice do Ahmića kako bi dali doprinos kulturi sjećanja.
“Važno je sjećati se, pamtiti i obilježavati da se nikada nešto slično ne bi ponovilo. Važno je da se zna da se ovo desilo”, rekao je on.
Iako dosta mlad, naglasio je da i sam poznaje historijske činjenice koje govore o zločinima počinjenim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, uključujući i masakr u Ahmićima.
“Ovo je presuđeni ratni zločin i jedna činjenica da se ovo desilo”, kazao je.
Indira Hodžić stigla je iz Bihaća kako bi učestvovala u obilježavanju zločina.
“Došli smo da obilježimo ovo i da podsjetimo mlade na to šta se desilo u Ahmićima”, kazala je Hodžić, napominjući da je teško opisati riječima kako se osjeća kada pomisli da su u Ahmićima ubijena i djeca i žene.
“Ne mogu vam opisati. Ne znam kako je neko mogao to da uradi bilo kome, ne samo djeci”, dodala je.
Smatra da mlade generacije u BiH ne znaju dovoljno o tome šta se dešavalo tokom agresije.
“Ali trebaju stariji da potaknu mlade i da dolaze na ovakva okupljanja. Ja inače idem na ova okupljanja, ali ovdje smo prvi put”, kazala je.
Komemoraciji u Ahmićima prisustvovali su brojni domaći zvaničnici svih nivoa vlasti kao i strani zvaničnici, uključujući ministra odbrane BiH Zukana Heleza i bivšeg komandanta britanskog bataljona u okviru mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u BiH Boba Stewarta.
U sklopu obilježavanja godišnjice masakra organizovana je i simbolična šetnja “Put istine i sjećanja” od Viteza do sela Ahmići, a druga grupa učesnika je održala pohod od Zenice do Ahmića.
U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, pripadnici jedinica za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Džokeri” i “Maturice” izvršili su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.
Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a “Džokeri”, bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.